Srijeda, 14. prosinca rezervirana je za još jedan događaj unutar Good Vibrations organizacije, a ovoga puta ćemo u Vintage Industrial Baru imati prilike poslušati Achromatic Attic, koji imaju istovremeno i promociju EP-a Can You Dig, Lika Kolorado kao najfriškiji bend, Šveđane iz grupe Amplified i naposlijetku, grupu s kojom smo imali razgovor – Dementronomes. Što nam je ovaj zanimljiv sastav imao za reći, o svom albumu, radu grupe, planovima i sutrašnjem nastupu – pročitajte ispod.

Oj DemeNtronomes, DemeNtronomes, zašto si DemeNtronomes? Pozdrav ekipa, da raščlanimo, odnosno razjasnimo, koje je podrijetlo imena, što je utjecalo na odabir naziva Vašeg glazbenog kolektiva?

Ime je prvotno nastalo jedne večeri 2012. godine. Okupljali smo se već neko vrijeme, no ustvari smo tek učili svirati muziku koju volimo, trudeći se pritom da zvuči dobro. Među izvođačima čiju glazbenu lektiru smo proučavali bio je i sastav „Abraham & The Metronomes“. Već tada se dalo naslutiti da će bend s ovoliko članova funkcionirati prilično kaotično. Naročito se to očitovalo u čestim zaboravljanjima izvorne teme razgovora, kašnjenjima na probe, miješanjem dionica i tonaliteta… Sve to otežavalo je ikakve dogovore čak i oko samih tema o kojima se valja dogovoriti. Konstatirajući opisano stanje uma, u pauzi jedne probe netko je izvalio da bismo se trebali zvati Dementronomes, i imali smo dobitnika. U jednom kraćem periodu čak smo se namjeravali zvati „Alzheimer & Dementronomes“, no djed Dementar našao bi se uvrijeđen, a borba protiv Duš Bega patila bi zbog lošeg marketinga. Veliko „N“ usred imena uselilo se nakon višekratnih pogrešnih najava naših nastupa, koje međutim s radošću pamtimo.

Tko se sve ubraja u Vašu nemalu familiju, i za kojim instrumentima?

U svakom trenutku svatko od članova benda može nabrojati barem još 7 drugih članova. U ritam sekciji su Petar Cvahte na bubnju i štosevima, Siniša Cvahte na niskofrekventnom basu i alatima za grafički dizajn, Dan Divjak upire prstima u klavijature i odlično vrišti, dok Filip Rodik svira gitaru i štuje Vahped-Alu. U puhačkoj sekciji su Lujo Parežanin, tenor saksofondžija i protojerej pisane riječi, Vedran Vojnović svira pozaunu, znanu i pod nazivom „trombon“, dok Marko Gudelj svira alt saksofon, povremeno i bariton saksofon, no sumnjamo da ima još tajnih vještina koje drži u Klagenfurtu, gdje i studira. Vokalom, a povremeno i perkusijama, suvereno barata Nikolina Kovačević, naša sestra po bratstvu, neokrunjena miss benda.

Foto: Luka Smuk

Koji glazbenici, što strani a što domaći, su najviše utjecali na vaš nastanak te vaš rad?

Najpoštenije bi bilo reći da ćemo se teško svi složiti oko jednostavnog odgovora na pitanje utjecaja – nabrajanje svih kojima bi se ovdje opravdano našlo mjesta zauzelo bi preko pola ovog intervjua. Spomenut ćemo imena: The Meters, George Clinton, Stuff, Apples, Rambo Amadeus, MSMW, Cookin’ On 3 Burners, Vulfpeck… Na okupu nas svakako drži ista vrsta muzikalnosti zasnovana na jasnoj ritmičkoj osnovi na kojoj se slobodno grade muzičke teme. Volimo misliti da taj pristup dijelimo s prvim ljudima koji su se bavili muzikom radi same muzike, druženja, mrdanja, slavljenja stanja slavlja, te drugih oblika verbalne i neverbalne interakcije.

Album prvijenac, ukoliko se ne varam, pod nazivom Žurkadelik objavljen je u lipnju ove godine. Kakve su reakcije publike, jeste li Vi sami zadovoljni finalnim produktom?

Sam album sazdan je od materijala čija osnova je nastala na probama tokom par godina. Kompletiranjem današnje postave benda stekli su se uvjeti da te ideje zaokružimo i snimimo. Znali smo da smo došli do točke u kojoj to što sviramo naprosto moramo snimiti, i vidjeti što će se dogoditi. A dogodilo se to da je svaki korak vodio u neki sljedeći korak. Od snimanja, miksanja do fizičke izrade i konačno objave i fizičkog izdavanja – sve smo napravili sami, i na to smo posebno ponosni.

Obradili ste pjesmu Mali crni brat od Tihomira Asanovića iz 1976. Kako ste za svoju obradu te pjesme pridobili Zdenku Kovačiček?

Pa ustvari nije bilo naročito teško, radi se o pjesmi čiju izvornu verziju je 1976. godine otpjevala upravo Zdenka Kovačiček. Snimanje albuma desilo se ustvari nedugo nakon što smo pjesmu prvi put „iskopali“ i oduševljeno uvrstili u repertoar. Naprosto smo zbrojili 2 i 2, kontaktirali Zdenku, ona je pristala snimiti pjesmu s nama. Izuzetno smo joj zahvalni na tome, kao i na činjenici da je gostovala na našem nastupu povodom promocije albuma. Iznimno nam je drago što je i Tihomir „Pop“ Asanović došao na promociju našeg albuma.

Koji su daljnji diskografski planovi DemeNtronomesa?

Plan je raditi na novim autorskim materijalima, a neke od njih nadamo se finalizirati i snimiti u prvom kvartalu nadolazeće godine. Vjerojatno ćemo ih izbacivati u obliku singleova, tempom kojeg budemo mogli stizati. Uz rad na izdavanju i koncertnom promoviranju albuma „Žurkadelik“ puno smo naučili, kako o samom procesu, tako i o sebi i vlastitim željama i granicama. Iako je svima nama glazba „onaj“ faktor u životu zbog kojeg ujutro ustajemo iz kreveta, imati bend ne znači samo svirati. Količina angažmana potrebna za cijeli proces izdavanja glazbe nije mala, a organizacijski posao u osmeročlanom bendu, u kojem skoro svi imaju neku primarnu životnu obvezu, prilično je zahtjevan i pun ograničenja. Kako se za sad ne vidimo pod okriljem neke od velikih izdavačkih kuća koja bi nam na ikakav način olakšala taj posao, fokusirat ćemo svoje napore u pravcu kvalitete umjesto forsiranja forme i kvantitete. Kvalitetu mjerimo udjelom publike koja mrda dupetom dok sviramo.

Kakvi ste sa koncertiranjem, možete li nam najaviti neke gaže u budućnosti te ima li planova organizirati koncert u Slavoniji?

Ustvari smo imali izrazito bogatu koncertnu i uopće glazbenu godinu. Uglavnom smo doduše nastupali po Zagrebu, no prije 3 tjedna posjetili smo i kultni klub A3 u Kninu, a dan nakon toga svirali smo upravo u Slavoniji, u osječkom klubu Plan B. Trenutno nemamo dogovorenih nastupa nakon Good Vibrationsa. Za sad nam se to uklapa u plan da se posvetimo novim materijalima, no poznavajući sebe, zasvrbit će nas instrumenti kroz koji mjesec.

Par najavnih riječi za skori gig na Good Vibrations programu? (14. Prosinac, Vintage Industrial Bar op.a.)

Radujemo se nastupu u Vintageu, jedinom velikom klubu u Zagrebu u kojem još nismo svirali. Pozivamo publiku da navrati u što većem broju, jer vjerojatno slijedi period s nešto manje nastupa. Žurka Vas zove!