Naziv albuma: Barren Land

Izdavač: Juda Records

Datum izdanja: travanj 2017.

Žanr: Acoustic Punk

Trajanje: 00:35:26

Broj pjesama: 11

Ivana Pezo, glazbenoj sceni poznata pod pseudonimom Billie Joan, živi svoju priču kroz glazbu od ranog djetinjstva te nakon traženja vlastitog glazbenog izričaja kroz stvaranje i raspad vlastitog benda, prolazak kroz još nekoliko bendova u ulozi frontmenice, odlučuje se na hrabar potez 2013. godine te se hrvatskoj glazbenoj sceni predstavlja kao solo umjetnica.

Svoje pjesme publici predstavlja na fluentnom engleskom jeziku s kojim može konkurirati i stranom glazbenom tržištu, u što ćete se i uvjeriti tijekom preslušavanja njezinog albuma. Album prvijenac Barren Land sačinjava 11 pjesama na engleskom jeziku, a izdaje ga pod okriljem mlade nezavisne izdavačke kuće Juda Records. Cover albuma može biti protumačen na više načina, ali vodeći se tematikom koju kantautorica obrađuje može se pretpostaviti da predstavlja njezinu personu koja je zarobljena u utrobi neplodne, jalove zemlje (države) koju okružuje zarasla divlja priroda (ljudski umovi koji nisu spremni na promjene).

Foto: Ana Kujundžić

Kao što je najavljeno u prethodnoj rečenici, Billie Joan kroz svoje pjesme provlači socijalnu i društvenu tematiku, u tekstovima se dotiče i naše domovine. Prvom pjesmom „Pretty city“ britko i bez straha „probija led“ na albumu. Hrapavi glas kantautorice, u isti tren i oštar i topao, od prve sekunde pjesme poziva slušatelja da obrati pozornost na ono što ona poručuje, a nagli trzaji njezine akustične gitare pridonose važnosti njezine zapovijedi ili molbe koju kroz tekst pjesme upućuje određenom mjestu (ili u prenesenom značenju određenoj osobi, osjećaju) koje joj više ne osigurava pozitivnu životnu energiju, nego ju sputava i sve dužim ostankom čini praznijom. Stihovi ove pjesme su pamtljivi i duboko posežu u ljudsku podsvijest koja podsjeća da su ih svi barem jednom osjetili i proživjeli: „You made me empty, now please set me free and let me leave“. Unatoč težoj i sumornijoj tematici pjesma završava nadom: „I’ll come back on a sunny day when you give me a reason to stay. So give me a reason to stay!“ Billie Joan već u prvoj pjesmi otkriva snagu svog vokalnog raspona, a visoke tonove naglo zaokružuje promuklom bojom glasa.

Sljedeća pjesma „Lady is a tramp“ započinje instrumentalnim zavođenjem te iako nije povezana s Frank Sinatrom, njegovom eksplicitnom pjesmom i ekstravagantnom damom, autorica je na autentičan način iskoristila ovaj naziv pjesme te kroz nju bez imalo milosti osuđuje loše socijalno i ekonomsko stanje u našoj domovini za koje proziva politiku koja je uvijek gladna i željna slijepe privrženosti svojih glasača, a kroz stihove poziva ljude da podignu svoje glasove. Misteriozno šaputanje koje ubacuje u pojedine dijelove pjesme razbija odlučnim, gotovom zapovijednim tonom koji poziva na pobunu.

Početak pjesme „Don’t u mind“ kada se začuju zvuci usne harmonike vraća nas u prošlo stoljeće i zvuke Boba Dylana koji je i osobno koristio usnu harmoniku pri stvaranju svoje glazbe. Ova usporedba se može nadovezati na činjenicu da je sama glazbenica navela da je Bob Dylan njezina velika glazbena inspiracija koja ju je sigurno vodila u njezinu stvaralaštvu. Još jedna pjesma socijalno – društvenog karaktera koja progovara o egzistencijalnim pitanjima, a zaigrani ritam akustične gitare upotpunjava starinski šarm usne harmonike.

„Barren Land“ počinje sporijim tempom uz pripovjedački glas Billie Joan, koji kako postoje zvonkiji i melodičniji tako i ugodno prebiranje po gitari prelazi u galopirajući zvuk sa folk obilježjima koje proizvodi usna harmonika. Pjesma „Barren Land“ čiji naziv nosi i cijeli album govori o „obećanoj“ zemlji koja nije izgradila svoj pravi identitet nego ga gradi na urušenim temeljima i „idealnoj“ slici Zapada koji diktira konzumeristički način života. Dvosmislenim stihovima predstavlja zemlju obasjanu suncem i prirodnim ljepotama koje će doslovno izliječiti vaše slomljeno srce i nesavršenosti, a ispod njezinog sjaja se nalazi jalova zemlja koja ne može uroditi plodom. Metaforički, na hrabar način govori o našoj zemlji koja ne voli biti prozvana zbog svojih nesavršenosti „koje ne postoje“. Da ne pričamo samo o tekstu koji je intelektualno na visokoj razini, i u ovoj pjesmi osjeti se iskren i neobičan vokal Billie Joan i njegova snaga.

Pjesma “Fear” šokira, u njoj se događa borba između unutarnjih i vanjskih demona koji će doći naplatiti ljudske grijehe i u svoje kraljevstvo povesti majke, očeve, kćeri, sinove. Jeziv tekst, popraćen jednostavnim, ali energičnim instrumentalom, nad kojim se možemo zamisliti. „Catchy“ pjesma koja nas uvlači u njezine misli, usuđujemo se reći poput kakvog demona. Čak nas tjera i na ples.

Taman kad smo pomislili da aranžman pjesama počinje zvučati slično, Billie Joan nas i dalje drži zainteresiranima jer na sredini albuma dolazi do preokreta, melodija postaje nježnija, sjetnija, a njezin glas mekši čime otkriva novu boju rašpastog glasa koji ju krasi. Prekrasna, tužna pjesma „Graveyard dad“ o ocu kojem je prebivalište nebo. I u sljedećoj pjesmi „Oblivious“ osjeća se kako je Billie Joan vokalno opuštenija, njezini akordi su smireniji, a onda nas sljedećim pjesmama „Misunderstood“, „I see you“ i „Oh my dear Reverend“ vraća u svoj klasičan izričaj nemira kroz koji svijetu poručuje što ga slijedi. Instrumentalno se u određenim dijelovima i preklapaju.

„Almost 30“, dramatičan uvod i misterija njezinog zatomljenog glasa, a zvuk klavira stvara dodatnu napetost. Pjesmu prožima mračnija atmosfera kroz koju se nazire nostalgija za minulim snovima koje su godine rasplinule.

Unatoč teškoj političkoj i društvenoj tematici osjećamo da Billie Joan vokalno uspijeva ostati pozitivna jer pronalazi glazbu kroz koju negativne misli pretače u produkt vrijedan divljenja. Iako ju neki uspoređuju sa još jednom hrvatskom kantautoricom Lovely Quinces zbog sličnosti vokala, zaključit ćemo da Billie Joan svakako krasi neobična, unikatna boja glasa koju ne posjeduje mnogo hrvatskih glazbenika te ju je zaista bilo ugodno slušati u skoro 36 minuta albuma u kojem je svoj vokal uklopila sa jednostavnom gitarskom linijom. Jedino čemu se nadamo da će na sljedećem albumu prirediti više pjesama poput „Graveyard dad“, Oblivious ili „Almost 30“ kroz koje upoznajemo njezinu drugu stranu, tišu, mirniju, povučeniju.

Billie Joan je još jedan dokaz da hrvatska glazbena scena sve više raste i ispunjava se mladim glazbenicima/cama koji podupiru i cijene kvalitetnu glazbu kao što ju i stvaraju. Oni koji govore da hrvatska alternativna scena stagnira i da zbog toga komercijalna zabavna glazba čija je kvaliteta ponekad upitna dolazi u prevlast nemaju pravo jer ne traže dovoljno duboko, a kao što je poznato, svaka glazba ima svoju publiku. Sara Renar, Irena Žilić, Lovely Quinces, Nina Romić, Luce, samo su nekolicina talentiranih glazbenica kojima se pridružuje svojim debitantskim albumom i perspektivna Billie Joan. A kada im pribrojimo i druge alternativne hrvatske glazbenike i bendove u usponu, možemo zaključiti da u Hrvatskoj ipak nije sve tako crno, barem što se tiče glazbe.

Popis pjesama:

  1. Pretty city
  2. Lady is a tramp
  3. Don’t u mind
  4. Barren land
  5. Fear
  6. Graveyard dad
  7. Oblivious
  8. Misunderstood
  9. Almost 30
  10. I see you
  11. Oh, my dear Reverend

 

80%
80%
Awesome
  • 8
  • User Ratings (4 Votes)
    3.6
Share.

About Author

Komentari preko Facebook-a

CLOSE
CLOSE