Robert Plant, jedno od najpoznatijih lica rock’n’rolla, oduševio je publiku na Tvrđavi sv. Mihovila tri večeri zaredom. Uz Suzi Dan i odličan prateći bend, priuštili su nam atmosferu i večer za pamćenje.
Kada je osvanula vijest da Robert Plant dolazi u Hrvatsku, nije trebalo dugo da se počne planirati kako, gdje, što. Čim je Tvrđava sv. Mihovila najavljena kao lokacija, znaš dvije stvari: koncert će biti prekrasan i ljudi će se potući oko ulaznica. Baš zato su ulaznice za prvi koncert planule u svega nekoliko minuta, dolazi objava o drugom koncertu, ulaznice nestaju po istom scenariju. Ekipa se već pomirila da ne idemo, a ja sam držao fige da će organizatori imati mjesta za jednog novinara Mixete. No, dogodila se najava trećeg koncerta i to se nije očekivalo. Sam Plant je rekao da su prošle godine i godine otkad je nastupao tri večeri zaredom, no interes publike ih je očito povukao, a organizatori su odigrali prave poteze i eto nas u Šibeniku, treći dan nastupa.

Robert Plant i Saving Grace, Tvrđava sv. Mihovila, 2026. / foto: Luka Antunac
Sviraj starije? Ma ne.
Priznajem da solo karijeru Planta nisam pratio. Znao sam da postoji i da je već jednom nastupao u Hrvatskoj, no nije me dovoljno povuklo da je istražim sve do sada. Kada sam krenuo preslušavati albume, da vidim o čemu se tu radi, našlo se tu dosta dobrih “traka”. No, najavljena turneja je sa Suzi Dian, britanskom multiinstrumentalisticom prekrasnog glasa, s kojom je izdao zadnji album “Saving Grace“. Od trena kada sam upalio album jedina reakcija mi je bila: “Nadam se da će ovo biti đir cijelog koncerta.” Album je ispunjen interpretacijama raznih glazbenika, gdje slušamo jake folk, blues, bluegrass i slične utjecaje u kreiranju atmosfere koju možete zamisliti dok jašete konja prostranstvima u Red Dead Redemptionu 2.
Na moju sreću, koncert je donio upravo to. Na pozornici su bili uistinu majstori zanata koji su mijenjali intstrumente svakih nekoliko pjesama. Bend Saving Grace, po komu je album dobio ime, čine spomenuta Suzi Dian (vokal, harmonika), Oli Jefferson (bubnjevi), Tony Kelsey (gitara), Matt Worley (banjo, vokal i gitara) i Barney Morse-Brown (violončelo).

Robert Plant i Saving Grace, Tvrđava sv. Mihovila, 2026. / foto: Luka Antunac
Od prve stvari Plant i ekipa uvukli su nas u taj folky zvuk i stvorili prekrasnu atmosferu uz suton iznad tvrđave. Kad smo kod zvuka, valja pohvaliti produkciju koja je odradila posao na razini. Setlista se činila kao da se radi o deluxe verziji albuma. Sličan ton i atmosfera prožimali su neke stvari s albuma i neke nove obrade, mahom prastarih pjesama u novom ruhu uz par pjesama Plantove solo karijere. Uz to, očekivano, bile su tu četiri pjesme Zeppelina, bolje reći obrade istih.
Bilo je zanimljivo čuti “Ramble On”, “Friends”, “Four Sticks” i, na bisu, “Going to California” uz originalni vokal koji je dao sve od sebe. Drago mi je da nije forsirao što bližu izvedbu originalu, nego ih je počastio aranžmanom koji se više uklopio u koncert kao cjelinu, što je očito više i pasalo sada već starijem gospodinu Plantu. Ovdje valja posebno spomenuti Suzi nad čijim vokalom i izvedbom je teško ostati ravnodušan. Uz to, vokalistica, Plant i band su se odlično pratili i nadopunjavali u izvedbama tijekom kojih je svaki član sastava dobio svoj trenutak da zasjaji.
Tako da mogu razumjeti da je netko tko je došao nabrijan na stari rock’n’roll i Zeppeline ošao misleći da je toga moglo biti više, no tko je popratio zadnje izadnje benda znao je što očekivati. Dodatno, ako takav zvuk volite poput mene, koncert je lagano pokupio 10/10. U jednom trenu sam Robert je opisao situaciju prilično dobro “Mi smo skoro folk bend, samo što volimo psihodeliju”, gdje ćeš bolje od toga.

Robert Plant i Saving Grace, Tvrđava sv. Mihovila, 2026. / foto: Luka Antunac
Sviraj Gazde, sviraj tamburicu!
Uz svu ozbiljnu svirku, Plant je bio dobro raspoložen pun pošalica i anegdota između pjesama. Od toga kako je zahvalan… da je još uvijek živ, preko pogađanja koliko su neke pjesme stare do najave pjesme o svemu najgorem u životu.
No moramo spomenuti šalu koja se protezala kroz čitav koncert kako se Plant više puta referirao na Gazde, jedan od naših najpoznatijih tamburaških sastava. Kada ih je prvi put spomenuo, želeći reći da su po “folk” zvuku slični njima – iako to nije taj folk – mislio sam da sam nešto krivo čuo. Ipak, kada je rekao “play them tamburica” nije bilo sumnje o kome govori. Kasnije je pitao sjećate li se Gazdi i dodao “what career move was that” pri čemu nisam siguran misli li na Gazde ili sebe i Pagea.

Robert Plant i Saving Grace, Tvrđava sv. Mihovila, 2026. / foto: Luka Antunac
Naime, kada su Page i Plant imali nastup u Zagrebu 1998. godine, Gazde su im bili predgrupa. Kako je do tog došlo, opisuju u jednom intervju:
“Zeppelinov menadžer organizirao je druženje sa zagrebačkim bandovima u ondašnjem Hard Rock Caffeu u zagrebačkoj Gajevoj ulici. Mi smo bili po strani, ali nas je njihov ‘tour’ menadžer zamolio da nešto odsviramo, jer nitko nije došao s instrumentima osim nas. Dečki (Jimmy Page i Robert Plant) bi vas htjeli čuti jer vide da svirate neuobičajene instrumente, rekao nam je. Mi smo uzeli tambure i odsvirali tri četiri pjesme. Nakon toga smo dogovorili nastup, prvo smo mislili da se šale. Bilo nam je to sjajno iskustvo, a Jimmyju Pageu za uspomenu na druženje u Zagrebu poklonili smo tamburicu bisernicu.”
Iako je to jedna jako zanimljiva priča, publika na tom koncertu nije bila oduševljena izborom predgrupe pa se može pročitati kako su bili meta čaša i upaljača tijekom nastupa, što nikako ne odobravamo. Ovaj puta, Plant je došao bez predgrupe, a čini se kako mu nije ni trebala da prirede koncert za pamćenje.
Komentari preko Facebooka