Jučer je počeo jubilarni 15. INmusic festival. Što god mislili i kakve god osjećaje inhibirali o:

• samom festivalu
• njegovoj organizaciji i ljudima
• hendlanju organizacije za pandemijsko vrijeme

… činjenica je da govorimo o najvećem open-air festivalu općenito kojeg je Hrvatska iznjedrila, i koji je, do pojave pandemije, svakog lipnja dovodio uvjerljivo najveći broj stranaca (što se, sudeći po jučer, zadržalo) u kontinentalnu Hrvatsku, a što nije uspjelo niti jednom drugom festivalu – bilo glazbenom, filmskom ili kakvom drugom. Veliki plus na sve to je da se održava po 15. put, u vrijeme kada svjedočimo prestanku postojanja nekih drugih festivala.

Polarizirana mišljenja i hejtanje uvijek su u modi kada se Otok mladosti razbudi, a nije da nešto krivnje nema i na organizaciji. Mnoge su dubiozne odluke donešene za vrijeme ovih abnormalnih vremena, ali ako nešto treba posebno naglasiti i pohvaliti, to je činjenica da je festival zadržao brojne izvođače koje je namjenio tom predviđenom izdanju 2020. godine, uz dodatak jednog dana više. Patetiku o reunion izdanju ostavit ćemo marketingašima i copywriterima na sud, ono što smo ovdje došli procijeniti je – je li se, nakon dvije godine, isplatilo čekati najavljene bendove. Izvođači prvog dana vagu su, zasad, prevagnuli u korist INmusica.

FOTO: Filip Bušić

Naš smo dan započeli s bendom Hinds, španjolskim all-female sastavom koji je svoj nastup započeo u 18:30h na Main stageu festivala. Mlade djevojke hrabro su otprašile pred sasvim solidno okupljenim brojem ljudi, dok je najveći dio publike tek ulazio u prostore festivala, punio svoje top-up kartice i uzimao prva osvježenja. Prema prijemu publike i reakcijama članica benda Hinds su odradile dobar posao upoznavanja hrvatske publike sa svojim identitetom.

FOTO: INmusic festival

Prebacujemo se na World stage gdje nas od 19:45h čeka beogradski KOIKOI. Radi se o relativno novom bendu čiji je zasluženi rast, barem po pitanju live nastupa u regiji, prekinula pandemija, premda je bend bio aktivan objavivši studijski prvijenac Pozivi u stranu za Moonlee Records prošle godine. Prema KOIKOI imaju svoju dozu autentičnosti, nekolicina ljudi iz publike primijetila je ono što se da naslutiti svakom iole boljem poznavatelju prilika na regionalnoj alternativnoj sceni. Parafrazirao bih Dostojevskog i njegov citat o Gogoljevoj kabanici, rekavši da se itekako osjeti kako su dionici NOVOG novog vala beogradskog zvuka (KOIKOI, klotljudi, Dogs in Kavala, šajzerbiterlemon) vidljivo proizašli i nalazili svoje mjesto pod suncem zahvaljujući utjecaju Repetitora. Nastup KOIKOI bio je izrazito energičan kroz cijeli jednosatni set, u kojem nas je bend proveo kroz singlove sa spomenutog albuma, a najbolju je recepciju polučio singl podaren spotom Mississipi, no ne zbog same pjesme, koliko i zbog frontmena grupe, glumca Marka Grabeža. On je u nekom trenutku napustio pozornici te izbio u prve redove World Stagea i pokrenuo šutke, na opće oduševljenje prisutnih. Moglo bi se reći da je rubno počinio čin agresije. Šalu na stranu, KOIKOI su nekim neupućenim posjetiteljima, osluhujući festivalski vox-populi, predstavljali osvježenje i ugodno iznenađenje, a zadovoljan tim dojmom, kao njihov fan od ranije, uputih se na na Main stage.

FOTO: INmusic festival

Nama vjerojatno i najiščekivaniji bend cijelog festivala, budući da ga još nismo imali prilike čuti live, bili su Idlesi koji su startali od 20:45h. Svugdje hvaljeni kao velika koncertna atrakcija, dečki iz Bristola premijerno su došli pred hrvatsku publiku i, očekivano, opravdali titulu jednih od najzanimljivijih punk-rockera nekog novijeg vala britanskih bendova i svjetske scene. Nezahvalno ih je stavljati u neke žanrovske ladice, budući da ovdje ima svega što se može vezati uz (post)punk i energičan rock, a toliko velik naboj energije i svirke kao da im je posljednja još nisam doživio na INmusicu, zadnje čeg se sjećam u nekom sličnom obimu bili su njihovi zemljaci Slaves. Hrpa Britanaca iz publike znala je tekstove pjesama sve do jedne, a takva se atmosfera prelila i na domaću publiku: tancanja, guranja, bacanja čaša, skakanja i mosh-pitova bilo je napretek. Ne može postojati tvrdnja da Idlesi ikoga mogu ostaviti ravnodušnim – bend koji je izričito agresivnog zvuka, a opet progovara o važnosti ljubavi i pozitivnim ljudskim vrijednostima između pjesama, karzimatični pjevač Joe Talbot i ostatak benda na svakom koraku i kroz svaki takt dočaravaju kako jedan sastav treba poštovati svoju publiku i davati joj posljednje kapi znoja i atome snage, pa makar vi ne imali više snage nakon sat vremena kao što su oni imali.

FOTO: Filip Bušić

Nakon Idlesa, uslijedio je još jedan otočki sastav na World stageu – dublinski Fontaines DC koji su svoj set započeli u 22:15h. Nekako ih često u glavi zbog mjesta nastanka i ponegdje slične post-punk estetike povezujem s Idlesima, premda su mi jučer nakon energičnih Britanaca bili pomalo mlaki. Komentar da je njihov nastup kao takav bio loš, bio bi sasvim promašen, ali je činjenica da su mi ostali pomalo nedorečeni jer im je live bio uvelike uštogljeniji. Nekako sam za trenutak bio sretan što sam 2019. izabrao Johnnyja Marra naspram njih, kada je on bio na world stageu, a oni na hiddenu. To ne govorim zbog njihove nekvalitete, nego zbog činjenice da sam njihovom nastupu imao priliku posvjedočiti sada, kada su ipak izrasli i sazreli u atrakciju. Njihov drugi nastup na INmusicu bio je zgodan presjek njihova tri dosad objavljena albuma, budući da su izveli po četiri pjesme sa svojih albuma, izrazito hvaljenog prvijenca Dogrel i pandemijskog A Hero’s Death te šest sa posljednjeg, ove godine objavljenog Skinty Fia koji još nije stigao pretjerano zaživjeti s publikom. Ono što bih svakako pohvalio su dobro isprogramirani vizualni i svjetlosni efekti, nerijetko frekventniji i življi od samog benda. Sat je brzinski proletio, a nastup je pri kraju doživio rapidan odljev posjetitelja, budući da se u zraku lagano osjetio nastup ponajvećih festivalskih headlinera – The Killersa.

FOTO: Rob Loud

Zvijezde večeri i prvi istinski headlineri festivala bili su momci iz Las Vegasa, tvorci brojnih radijskih hitova iz perioda 2000-ih, smatrani jednim od najvećih rock bendova današnjice – sve to su The Killers. Moram priznati da baš zbog svih tih superlativa i nisam imao nekakva visoka očekivanja od benda u kontekstu live nastupa i posvećenosti festivalskom nastupu ovakve veličine, no najbolje je ići s tim očekivanjima pa se onda pozitivno iznenaditi. Brandon Flowers, Dave Keuning i ostatak benda uz zbor priuštili su nam pravi stadionski rock doživljaj prepun impozantnog vizualnog sadržaja uz ispaljivanje konfeta (svaka čast onome tko to bude čistio) i vrlo dobru setlistu pjesama prepoznatljivih melodija i tekstova. Da ne nabrajamo sada naslove pjesama, dovoljno je reći kako ih je velikobrojna publika znala u slovo i ton, a Killersima, barem većini benda, najviše na čast ide što nisu izgledali kao da im je Hrvatska bila usputna stanica i kao da su ovaj koncert napravili reda radi, kao primjerice Peppersi u Budimpešti tjedan dana prije. Najava Flowersa kako nećemo morati čekati 18 godina da se vrate u Hrvatsku daje na znanje kako je i njima koncert dobro legao. S odjavom headlinera odjavljujemo se i mi s prvog dana INmusica. Danas slijede Nick Cave & The Bad Seeds, White Lies, Rebel Star itd. Vidimo se na Jarunu!

Marko Kaselj & Bruno Koić