Nina Kraljić je sinoć, 29. 3. u Tvornici kulture održala svoj, do sada, najveći samostalni koncert, nakon što je on zbog potražnje za ulaznicama preseljen iz prvotno planiranog Malog u Veliki pogon.

Premijerno u Tvornici, premijerni aranžmani i premijerna svirka novog sastava benda, tako je Nina najavila sinoćnji koncert nakon što je izašla na pozornicu nešto malo kasnije od zakazanih 21.30. Tijekom više od dva sata koliko je sam koncert trajao, pričala je neobavezno s publikom između skladbi, a to joj je savršeno pošlo za rukom i u prostoru kao što je Veliki pogon jer se u njemu nije izgubila intimnost na čiju bitnost ova mlada pjevačica uvijek ukazuje.

Ninu Kraljić većina prosječne hrvatske publike poznaje kao pobjednicu prve sezone The Voice-a, gdje je onaj dio javnosti koji sve mora staviti u nekakav kalup stavila na muke, te kao hrvatsku predstavnicu na izboru Eurosong gdje je sve očarala svojim glasom, ali ne i pjesmom (onom koju nije sama pisala). I ta javna slika je samo djelić onoga što je zapravo ona te je u neku ruku nepoštena. Zanimljivo je i pohvalno što, za razliku od mnogih inozemnih nekomercijalnih glazbenika, Nina tijekom zadnjih nekoliko godina nikad nije skrivala taj dio, sramila ga se ili javno govorila protiv svih uključenih u projekte te vrste.

Sinoćnjom izvedbom još jednom je primjerom potvrdila kako ne voli svrstavanja u žanrove te kako to svojoj publici nikad neće dozvoliti. Dok je izvodila red autorskih, red zabavnih i red etno klasika nikom u Tvornici nije dala šansu da ju usporedi s skandinavskim i keltskim divama ambijentalnog rocka više nego s izraelskom Ofrom Hazom ili libanonskom Yasmine Hamdan, U slobodi koju je njen raskošan glas imao na pozornici svakako je svoj obol dao i kvartet kojeg čine gitarist Miro Gugić, violončelistica Ljerka Končar, perkusionist Marko Šturman te najnoviji član, producent i klavijaturist Pavle Kladarin.

Program koncerta je otvorila najnovijim singlom Lava nakon koje su uslijedile Vir, Ata Ey Foshehu Sham i Samo. Zatim su na red došle obrade Prođe Ovaj Dan Drugog Načina, Ako Tražiš Nekoga Prljavaca koju je izvela s kolegicom Martinom Đurđević te Doći Ću Ti U Snovima Filma i Nothing Else Matters Metallice na kojima joj je pratnja bila Doris Karamatić na harfi. Lay You Down Lighthouse su za potrebe koncerta dobile neko novo ruho, a Wicked Game Chrisa Isaaka Što Te Nema Jadranke Stojaković zvučale savršeno kao i svaki put u Nininom izdanju.

S novim gostom Tomislavom Balalom na didgeridoo-u čuli smo Marija Deli Bela Kumrijo i Sivi Soko i Vila, a sa Safiudinom Alimoskim na kavalu te zborom Čipkice etno makedonski miks četiri pjesme. Jedan od meni osobnih favorita bila je definitivno eksperimentalna kompozicija kojom je predstavljen novi član stalnog društva na sceni, a koja je pokazala svu moć Nininog vokala u malo žešćim stvarima. Za kraj su odsvirane Zaljuljali Smo Svijet i Brother Matta Corbyja koje su zaokružile ovu akustično-električnu večer.

Iako je Veliki pogon Tvornice Kulture bio respektabilno popunjen, ne mogu se oteti dojmu kako takav vokal, jedan od najboljih na našoj sceni, ali i specifičnost svežanrovskog nežanra zaslužuju puno veći publicitet.

Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE