Započet ću ovu recenziju/izvještaj sa jednom činjenicom, a to je da sam prvi puta bio na koncertu Mortal Kombata na njihovom prvom zagrebačkom (mislim da je to čak bio i njihov prvi hrvatski nastup) koncertu u KSET-u davne 2012. godine.

Slušao sam ih uživo opet godinu dana kasnije kad su u KSET-u nastupali i snimali spot za “Preko granice”. Od tada, Mortal Kombat su eksplodirali na regionalnoj sceni i ove godine pune 10 godina postojanja te su odlučili iskoristiti desetljeće postojanja (i izdavanje novog albuma) i opet posjetiti “susjede” u Zagrebu. Ako je to bio dovoljno dobar razlog za njih da dođu u Zagreb, odlučio sam da je to i više nego dovoljan razlog da ih i ja opet poslušam uživo.

Nakon uvoda rekao bih par riječi o samom koncertu pa se bacimo na bitnije stvari odnosno dojmove sa smrtonosne šorke, koja je sinoć nastupala u zagrebačkoj Močvari. Zagrijanje za Mortal Kombat odradili su Zagrebački metalci iz Nekroinverteda. Ono što sam čuo od njih je zvučalo kao nekakav black/death metal sa nimalo ozbiljnim tekstovima i frontmenom koji nosi roza periku i Turbonegro stiliziran corpsepaint. Klasični underground metal bend na kojeg slučajno naletiš na youtubeu kad ostaviš uključen “autoplay” ili ako neplanski uletiš u neki alternativni/metal klub i skužiš da imaju live svirku.

Nekroinverted su svirali oko pol’ sat vremena, od negdje  22:35h do otprilike 23:10h te tu kreće priprema za Krikija i ekipu. Nakon što se pozornica pripremila za kvalitetnu dozu panka i metala pale se svjetla, penju se gitaristi i bubnjar na pozornicu dok u pozadini svira “Anvil of Crom” iz Conana (onoga prvog – pravog s Arnoldom, ne onoga sa Aquamanom) i već su me tu osvojili, a koncert nije ni počeo! Nakon što su svi izašli na pozornicu (osim pjevača Krikija; vjerojatno radi dramatičnog efekta) kreće njihov klasičan početak koncerta, pjesmom zvanom “Smrtonosna šorka”. U tom trenutku u prvim redovima brzo se stvara kaos koji se do kraja koncerta samo širio i širio na ostatak Močvare.

Kako MK kvalitetno nisam dugo slušao, u danima pred sam koncert sam bacio pogled na neke njihove stare i nove hitove i usput primijetio youtube komentare koji su se pojavljivali na skoro svim njihovim live spotovima, a to je da Mortal Kombat imaju najzgodnije cure u publici. S tim podatkom u glavi, obraćao sam pažnju na količinu pripadnica ljepšeg spola u publici i moram se složiti s tim podatkom. Mortal Kombat koncerte doista posjećuje velik broj iznimno zgodnih cura. Više nego što bi se normalno očekivalo za koncert takvog tipa, i definitvno više nego što je normalno za klub sa hrpom ćelavih metalaca (nije uvreda – također sam ćelav i ponosni prljavi metalac).

Što se tiče glazbe i njezine kvalitet, točno ono što sami Mortal Kombatovci kažu u istoimenoj pjesmi sa novog albuma “Mi smo Mortal Kombat bend i Rokenrol ćemo svirati”. Set lista se sastojala od novih pjesama, ali nikako nije izostalo starih klasika. Ja, kao ja, sam bio zadovoljan pjesama koje su izveli, jer osim pjesama sa novog albuma, “derali” su baš (skoro) sve svoje najtvrđe hitove. Tko je htio čuti  “Nemoj biti emo” dobio ga je već na samom startu, himna svih bildera “Teretana” je najavljena sa pitanjem “Tko može dići sto u benču?” nakon čega se Kriki bacio u publiku da testira teoriju i tako skoro 2 i pol sata. Za sam bis su ostavili apsolutno najbolje od najboljeg: “Ragnarok”, “Posto’ sam metalac”, “Mala” i naravno, srpski prepjev pjesme “Metal Warriors” (u MK verziji zvan kao Teški Metal”) od najmuževnijeg benda ikada, vječitih “Manowar”.

MK je bend koji je bez imalo problema mogao napuniti i Tvornicu ako ne i još veći prostor poput Boogaloo-a, jer Močvara dugo nije bila ovako krcata. Ako koncert nije bio rasprodan, siguran sam da je ostalo svega nekolicina karata. Zaključak je da kao pravi pankeri odlično sviraju u ovakvim intimnijim prostorima iako sudeći po njihovim Antievrovizija koncertima, gdje im dolazi i do 2000 ljudi, jednako dobro barataju i s mnogom većom publikom. MK se puno puta uspoređuje s njihovom hrvatskom inačicom – Brkovima, ali ja bih ih više usporedio s legendarnim Motorheadom. Imaju tu sirovu “rokenrol” energiju koja se osjetila i u pjesama Motorheada te smatram da je Kriki energičnija verzija Lemmyja koji također ima jedinstveni hrapav glas. 

Za kraj je ostalo još samo pohvaliti MK na odličnoj svirci, publici koja je bila fenomenalna i luda do samog kraja te se nadam da će, kao što su najavili, iduće godine ponovno doći. Ali u još većem izdanju, jer to zaslužuju, opravdavaju i redovito rade u Srbiji, u “svom dvorištu”.

Videozapis s koncerta možete pogledati i OVDJE.

Share.

About Author

Pišem posvuda.

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE