Naziv albuma: Susret

Izdavač:  Menart

Datum izdanja: 02. listopada 2018.

Producenti: Mark Mrakovčić, Srđan Sekulović Skansi

Žanr: Blues, pop, rock, Acoustic

Trajanje: 33:44

Broj pjesama: 10

Prije manje od pet godina, točnije sredinom 2014. godine, naletio sam (sasvim slučajno) na jedan mali Youtube link, meni tada nepoznate Luce. Upravo njezin prvi singl ”Možda mi”, s kojim se uputila u svijet domaće glazbe i ‘‘novih i mladih kantautora’‘, osvojio me na prvu, a i bilo je samo pitanje vremena kada će me njezina nova stvar opet osvojiti. Upravo je njezin prvi EP – ”U Bojama’‘, bio samo uvod u ono što će biti ovo što je sada napokon došlo. A to je – ”Susret”. Vjerujem da joj sada već na uši izlazi usporedba s britanskom glazbenom divom današnjice, Adele, koja je svoju diskografiju snimila na sličnim glazbenim temeljima, ali isto tako i inspiracijom za tekstove situacijama iz osobnog života. No ono što je zapravo unikatno jest usporedba glasova. Na trenutke skroman, pun emocija, a opet u drugoj sekundi moćan i jak iz sve snage. Upravo je to snaga ovoga albuma. Njezin moćan alt najjači je instrument na cijelom albumu, kojeg svi ostali instrumenti samo popunjavanju i zaokružuju te čine jednu prekrasnu glazbenu cjelinu zvanu “Susret”.

Kako to već i biva u današnje vrijeme, standardnih deset pjesama nalazi se na albumu, koje su od prve pa sve do zadnje pjesme tehnički ”upeglane” do savršenstva. Za to su zaslužni Mark Mrakovčić i Srđan Sekulović Skansi, dok je sama Luce odradila najveći dio posla, što se tiče pisanja pjesama i tekstova. Sve započinje sa singlom ”Još i Sad”. Lagani gudači na uvodu pretvaraju se u klavirski nošenu pjesmu, koja suptilno odiše nekim blagdanskim duhom. No, iza te instrumentalne vedrine Luce pjeva o prekinutoj ljubavi. Refren je tu ono što čini pjesmu posebnom, koji zapravo otvara pjesmu, a dionice puhača čine ga pomalo i svečanim. Pomalo akustična ”Čežnja”, uz pomoć bubnjeva i udaraljki, stvara pomalo sjetnu atmosferu, pogotovo u drugom dijelu pjesme, kada glavni vokal sa svojim visokim dionicama jednostavno pršti emocijama. Odmah poslije – ”Proći će”. Možda jedna od osobno najdražih pjesama na albumu, upravo zbog svoje igre s aranžmanom i instrumentalnim dionicama. Pomalo plesne atmosfere, ali one laganije – ”Bar još tren”, dok s druge strane, iduća ”Riječi” ulazi u repertoar ‘‘onih pjesama koje su savršene za noćnu vožnju gradom”.

”Početak” otvara drugi dio albuma, koji sa svojom atmosferom kombinira bossa novu i elemente modernog popa. Upravo na ”Vraćam se” može doći do usporedbe s Adele, jer od prve do zadnje sekunde zvuče vrlo slično. Naravno, nikakvo kopiranje i slično, nego upravo Lucina interpretacija. Pred kraj albuma, akustičnom gitarom nošena ”Vijori” čini jedan od vrhunaca albuma. ”Otkucaji” mi je zasigurno najdraža pjesma s albuma. Savršeno aranžmanski građeno, u kojem se mirni dijelovi kitica isprepliću s glasnim refrenima, sve uz igru puhača i klavira, a šlag na tortu čini prekrasan tekst. Za sam kraj albuma, molska, gudački nošena ”Distanca”, uz pratnju klavira. Upravo je ona zaokružila sve dosadašnje pjesme s albuma i upakirala ju ovih tri i pol minute. Zatvaranje albuma, baš kako treba.

Miran, emotivan, skroman, ali u nekim trenutcima moćan i snažan, čini ovaj Lucin album prvijenac jednim od svijetlijih domaćih izdanja na našoj sceni. Kombiniranje nekoliko glazbenih (sličnih) žanrova, zatim poneki simfonijski ugođaj (upravo zbog samih gudačkih dionica) čini svaku pjesmu posebnom. Utjecaja zasigurno ima, jer mogu se osjetiti poneke strane glazbene dive u nekim dijelovima albuma (Amy Winehouse, Adele), no bez utjecaja zasigurno album ne bi tako dobro zvučao. Upravo ti utjecaji tjeraju glazbenike da na svoj unikatan način interpretiraju svoje pjesme. A Luce je to uspjela. Još kad daš dio osobnog života u njih, one će zasigurno trajati zauvijek. Do idućeg ”Susreta”.

1. Još i Sad
2. Čežnja
3. Proći će
4. Bar još tren
5. Riječi
6. Početak
7. Vraćam se
8. Vijori
9. Otkucaji
10. Distanca