Protekle subote, zagrebačka Tvornica kulture ugostila je svoje, već mogu slobodno reći miljenike – zagrebački High5, uz dodatak cijele triestri bande. Povod ovom koncertu visoke petorke bila je promocija njihovog posljednjeg albuma, nedavno objavljenog BackStageBoys, pa su High5 bili jedini izvođači kroz cijelu večer.

Sve je započelo oko pola 11 navečer, kada su momci iz kauča i naslonjača centriranih na pozornici startali svoj dvosatni nastup.

Pretvorila se ta promocija u točno ono što sam i očekivao – High5 izvodi kris-kros svojih starijih stvari, sa prvog EP-a i prvog albuma, kao i umetanje trackliste najnovijeg izdanja, a našlo se vremena za ponešto solo materijala kao i sa prošlogodišnjeg kolaboracijskog albuma sa KUKU$ Klanovcima, koji su frenetično hajpali ljude plesanjem na pozornici, kao i dečki iz grupe BUNTAI, kao još jedna vrsta nešto mlađif affiliatea.

Zanimljiva mi je vlastita opservacija prilikom izvođenja nove pjesme Otrova u čaj, koja definitivno postaje šlagerska pjesma grupe, ona za upaljače ili fleševe mobitela, a da je očito najpopularnija s ovog albuma i neka vrsta njihovog odgovora na Za bebu od Dječaka, pokazala je i publika u Tvornici kulture.

Ozvučenje u Tvornici bilo mi je na ne baš najvećoj razini, a bas sam na trenutku puno bolje čuo kada bi se prebacio u mali pogon, no nisam dozvolio da to previše utječe na moju ‘sudbu’ o koncertu, obzirom da sam se na probleme sa ozvučenjem već lagano navikao na koncertima u Hrvatskoj, što je žalosno samo po sebi.

DJ petorci na koncertu bio je riječki DJ Tikach, koji je imao ponešto tehničkih začkoljica sa USB-om, a te pauze momci su iskoristili da pozdrave ekipu na koncertu, mahom mlađih klinaca u triestri majicama i sweaticama.

Koliko god da je sve, manje-više, uz gore spomenute problematike, teklo nekim krajnje rutinskim tijekom, toliko mi je opet bilo drago vidjeti da ljudi i dalje dobro prihvaćaju momke koji su po meni jedan od sastava koji je to zaista krajnje zaslužio, jer dugogodišnje tavorenje po užasno opskurnom glazbenom undergroundu zemlje poput Hrvatske nipošto nije zanimljivo, pogotovo ako imaš potencijal za više. Žugi i Riđi, uz dužno poštovanje ostatku ekipe, zaista imaju za rap prijeko potrebnu karizmu uz neizostavan reperski skill, koji zaslužuju plasirati većim masama, dok svakako cijeli kolektiv daje dodatnu draž na cijelu priču.

Žugi mi je osobno tehnički najsavršeniji hajfajevac, sposoban isfurati koncert bez backova i preuzeti inicijativu, a Riđi mi je pak nerijetko najzanimljivija osoba za slušanje u više godina praćenja domaćeg rapa, netko zbog kojeg ću i lyricse očito namijenjene krajnje naivnoj zajebanciji pokušati demistificirati na vlastiti način.

Nije nedostajalo chantanja iz publike, fleksanja, potražnje za bisom, povika „snajper ubio“, kao i nastupa cijele triestrice, pa su sva obilježja ispunjena. Ipak, nešto mi je u cijeloj toj suboti falilo, da bih sve to u globalu ostalo u nekom trajnijem pamćenju, a možda sam već jednostavno previše puta bio na njihovom koncertu pa sam očekivao nešto iznad svačijih mogućnosti, tko zna. Slušamo se i na idućoj promociji nekog novijeg izdanja, to su od mene minimalno zaslužili.