„Zaboravio sam vam se predstaviti. Ja sam Vlatko Stefanovski, dolazim iz Makedonije, iz grada Skopja“ – bile su riječi kojima je balkanski gitaristički virtuoz zatvorio koncert održan 17. travnja u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Legendarni Stefanovski nastupom je po tko zna koji put potvrdio visok status koji je počeo graditi još u drugoj polovici 70–ih godina, kada se s grupom Leb i sol i istoimenim album otisnuo u glazbene vode. Zagrebačkoj publici došao je predstaviti svoje najnovije studijsko izdanje pod nazivom „Mother tongue“ iliti materinji jezik, ali i podsjetiti na nezaboravne klasike njegove dugogodišnje karijere.

Koncert je započeo točno na vrijeme, kako i priliči džentlmenu, a među prvim „numerama“, kako Stefanovski kaže, bile su pjesme poput „Makedonsko devojče“ i „Uspavanka za Radmilu M“ – nositeljica poznatog albuma Bijelog dugmeta čijem je nastanku svjedočio i sam Vlatko. Nakon loopera koji je Vlatko koristio tijekom cijelog koncerta, i prvih pjesama koje su oduzele dah, svoj akustični koncert nastavio je u istom tonu uz društvo Ljubojna dua, točnije Vere Miloshevske kao vokala i Olivera Josifovskog na kontrabasu. Navedeni duo svojim je etno prizvukom upotpunio priču o „Eleno kerko“ koju je Stefanovski te večeri publici pripovijedao žicama na akustičnoj gitari. Ali ono što je publiku posebno oduševilo bile su žice tamburice i kontrabasa Filipa Novosela i Tihomira Hosjaka, brodsko/koprivničkog dueta koji je besprijekorno popratio poznate „Gipsy Song“ i “Kaladžijsko Oro”. Stefanovski i Novosel iskoristili su priliku za mini “okršaj” na instrumentima, ponavljajući jedan za drugim solo dionice u zahtjevnoj mjeri makedonskog kola. Iako na manjem i znatno “tvrđem” instrumentu, Filip nije ostao dužan i besprijekorno je odsvirao svoj dio.

Sljedeća gošća najavljena je kao velika glazbena diva s prostora bivše Jugoslavije, osoba čiji rad Vlatko cijeni, ali nikada nije imao priliku stati s njom na pozornicu ili snimiti nekakav materijal. Na zadovoljstvo cjelokupnog auditorija, na scenu je stupila svevremenska Josipa Lisac. Čarobne harmonije pjesme “Jano Mori” počele su odzvanjati dvoranom, a rijetko tko je mogao ostati ravnodušan kada je Josipa pustila glas. Posebno je lijepo bilo vidjeti da, iako u 68. godini života, i dalje majstorski vlada snagom, vibratom dinamikom svog glasa. Nakon jedinstvenih gostiju Vlatko je morao održati visoku razinu koncerta. Najavio je najpoznatiju makedonsku pjesmu za čiju je promociju, kako je rekao, i sam zaslužan. Odsvirao je energičnu verziju “Jovano, Jovanke” uz pomoć loopera i efekta koji mu je dao zvuk električne gitare. Svoj doprinos je na Vlatkovu inicijativu dala i publika, gromoglasnim pljeskom u ritmu 7/8.

Izvor: tportal.hr

U nastavku su uslijedila „Kandilce“ s albuma „Cowboys and Indians“, „Čuvam noć od budnih“ i „Bistra voda“. Stefanovski se zatim povukao s pozornice, ali samo na kratko, jer je uslijedio zahtjev publike za barem još jednom pjesmom. Vlatko je prije svega ponizno zahvalio prepunoj dvorani Lisinski na velikom interesu i sjajnoj podršci, kao i na činjenici da će se moći pohvaliti što je održao koncert ovakvog tipa. „Čukni vo drvo“ bila je prvi dio bisa, a zaključna pjesma “Skopje” izvedena je u pratnji svih glazbenih gostiju večeri.

Izvor: tportal.hr

Još jednom nas je Vlatko Stefanovski ostavio bez daha i pokazao razinu kvalitete koju je prije 40-ak godina postavio samome sebi. Idejno, virtuozno i tehnički ovaj koncert je bio besprijekoran. Nestrpljivo iščekujemo ponovno druženje s ovim velikim umjetnikom, bilo u akustičnoj ili električnoj varijanti.