Naziv albuma: Don’t Pick Your Noise

Izdavač: TMR Records, Dostava zvuka, Dirty Old Label

Datum izdanja: 9. ožujka 2018.

Producent: Mark Mrakovčić

Žanr: Alternativni rock, progresivni rock

Trajanje: 43:18

Broj pjesama: 11

Jedan od najboljih bendova naše domaće alternativne scene, Them Moose Rush, nakon albuma ”To Future Miss Sunshine” iz 2013. godine, i dva EP-a (koji su trebali biti trilogija, ali treći dio nikad nije izašao), napokon je izbacio novi LP ‘‘Don’t Pick Your Noise”. Ovaj bjelovarski trojac u sastavu: Nikola Runjavec (vokal/gitara), Branimir Kuruc (bas gitara) i Vedran Marinko Komlen (bubanj) svoju glazbu na službenoj stranici opisuju kao ”svemirski progresivni pop noise rock”, a upravo to ovaj album i jest. Inovativan, gnjevan, sirov, precizan, energičan i bučan. Isto tako, treba naglasiti unikatan vokal Nikole Runjaveca. Treba svakako napomenuti da su se i strani kritičari dobro osvrnuli na ovaj studijski uradak bjelovarske trojke. Samim time, jednostavno potvrđuju da su jedan od novijih domaćih rock bendova na koje treba skrenuti ogromnu pažnju.

Kroz sam album može se osjetiti koliko se puno radilo na preciznosti i na igranju sa samim aranžmanom pjesama. U jednom trenutku možemo čuti agresivne i bučne tonove gitara i bubnjeva i visoke vokalne dionice Nikole Runjaveca (mora se priznati da na nekim pjesmama zvuči stvarno moćno), a već nakon nekoliko trenutaka poslije sve se smiri. I tako opet. No, ono što je posebno zanimljivo jest njihova kreativnost u stvaranju skrivenih detalja, kao npr. poigravanje zvukovima iz naše svakodnevnice (kucanje na vrata).

Album otvara kratka ”Voodoo Stones” koja savršeno otvara priču. Iako je kratka, savršena je uvertira u drugu stvar s albuma ”Dumadu Honey”. Igranje s vokalom, ponavljanje riffova i jak ritam. Treba napomenuti da je ova pjesma izašla kao singl i da je za nju snimljen odličan videospot koji je nadopunio pjesmu. U nastavku su, nešto sporija i lagana, ‘‘Sea Quince”, jedna od dužih, te naslovna ”Dont Pick Your Noise”, kratka ali nabijena psihodelijom. ”Stupid Face’‘ ima odličan gitarski intro, dok je iduća, ”Lethal Dose of Pretty” sa zanimljivim uvodom koji stvarno zvuči svemirski, a kasnije uđe prava simfonija noisea.

Na drugoj polovici albuma, kojeg otvara ‘‘Anoie”, započinje sasvim druga priča. Sam uvod, koji ide od tihog pulsirajućeg zvuka, do nabijanja bubnjeva i nabrijane gitare, pretvara se u brzu noise ”brijačinu”. Ne bi to bilo to, da album nema neku vremenski dugačku pjesmu, a to je upravo ”Dreydribble”. Svemirski efekti u samom uvodu, bubanj, pa opet lagani dio s efektima i električnom gitarom na koji se opet nadovezuje ostatak benda, zvuče dosta zanimljivo. Svakako treba napomenuti gitarske dionice u ovoj pjesmi. ”Radio Violence” pokazuje svu moć Nikolinog vokala, a predzadnja pjesma na albumu ‘‘Nevermind Openmind” opet pokazuje svu moć gitara i bubnjeva. Cijelu priču oko albuma zaokružuje posljednja pjesma ‘‘Whim”. S preko šest minuta, iz minute u minutu se polako (na neki način) gradi i gradi da bi na samom kraju se oprostila sa slušateljem.

Definitivno jedan od domaćih glazbenih iznenađenja godine. Od toga što su dečki savršeno ukomponirali nekoliko glazbenih žanrova (noise, progresivni rock, psihodelični rock, punk,…) u svojim pjesmama, do unikatnog vokala, pa i same pohvale od strane svjetskih kritičara pokazuju da hrvatska rock scena ima što i pokazati. Doduše, možda se nekima neće svidjeti na prvo slušanje, ali uvjeren sam da kroz nekoliko slušanja album svakako sjeda. Svakako preporuka za slušanje!

1. Voodoo Stones
2. Dumadu Honey
3. Sea Quince
4. Don’t Pick Your Noise
5. Stupid Face
6. Lethal Dose of Pretty
7. Anoie
8. Dreydribble
9. Radio Violence
10. Nevermind Openmind
11. Whim