Nije se prvi puta dogodilo i pojavilo to da netko negativne strane današnjeg društva i civilizacije uspoređuje upravo sa životinjama (većinski onim domaćim), ali ono što je engleska progresivno psihodelična glazbena grupa Pink Floyd napravila 23. siječnja 1977. godine – svakako ulazi u povijest, što glazbenu, što općenitu.

Kada je riječ o Pink Floydu i politici, jedan refren zvoni u ušima više nego ostali – „We don’t need no education!“. Dobro poznati stih iz školsko tematiziranog napjeva pjesme Another Brick in the Wall (Part Two) je odraz anti fašističkih pokreta na kultnom, ako ne i najvelebnijem, izdanju The Wall iz 1979. godine. ‘The Wall’ u današnjem glazbenom svijetu slovi kao jedan od najboljih duplih albuma rock glazbe, s nebrojenim hitovima poput Comfortably Numb, Hey You itd., ali i kao jedan od velikih političkih komentara koji ne gube na vrijednosti ni u današnjem dobu. Dapače, aktualniji je nego ikad. Ali nije samo Watersov Zid držao sve konce u priči politike i Floyda. Dvije godine ranije na svijet je došao album Animals – zrcalo svevremenske stvarnosti u trajanju od 41 minute i 41 sekunde. Jedan je to od omiljenih albuma za vjerne, može se reći „tvrdokorne“, fanove grupe, ali ujedno predstavlja i jedan od najprogresivnijih albuma iz njihovog diskografskog opusa. Iako se rijetko kada album mogao čuti na radio postajama, iz razloga dužine njegovih pjesama, neupitno je kako je svaka od pet pjesama uvijek pronašla pravi put do svoje publike. Album je omeđen s pjesmom u dva nastavka, jedan dio na početku, jedan na kraju albuma, te s tri dugometražne pjesme između. Sve se otvara s Pigs on the Wing 1 (minutu i 25 sekundi), završava s Pigs on the Wing 2 (minutu i 25 sekundi), dok su između Dogs (17 minuta), Pigs (Three Different Ones) (11 minuta) te Sheep (10 minuta).

No, kada bi pričali o važnosti ovog studijskog izdanja za daljnji razvitak glazbe i njegov utjecaj, moglo bi se pisati još puno riječi u ovom radu. Važno je ovdje usredotočiti se na ono što dolazi od iza, na ono što je u pozadini, ono što viri između redova, a opet tako jasno odašilje svoju poruku slušatelju. Roger Waters album je idejno začeo po uzoru na svevremenski Orwellov književni klasik Životinjska farma, gdje se ironično i političko alegorijski radi presjek hijerarhije na jednoj engleskoj farmi, aludirajući na svjetski poredak tada, specifično na vladavinu komunizma, staljinizma i svih drugih oblika tiranijskih i autokratskih vladavina. Baš kao i knjiga, ni studijski uradak iz 1977. nimalo danas ne gubi na važnosti i relevantnosti. Čak bi se moglo reći da je relevantniji nego ikad. Počevši cijelu priču s uvodnom ‘Pigs on the Wing 1’ i stihovima:

If you didn’t care what happened to me

And I didn’t care for you 

We would zig zag our way through the boredom and pain 

Occasionally glancing up through the rain 

Wondering which of the buggers to blame 

And watching for pigs on the wing“,

Waters radi uvertiru u puno tvrđi i suroviji svijet od onoga koji je predstavljen u uvodnoj i završnoj akustičnoj izvedbi istoimene ‘Pigs on the Wing 2’. U toj kratkoj uvertiri stvara se narator koji se obraća publici, rušeći „četvrti zid“. Waters sugerira kako je jedini način za bijeg od onoga što nadolazi na albumu ljudska povezanost i međusobno pokrivanje jedni drugih. On vidi kapitalističko društvo kao beskrajni labirint omeđen dosadom s jedne strane, a boli s druge. U njemu vlada potpuna nezainteresiranost za uspinjanjem po društvenoj skali, za bilo kojim oblikom preuzimanja uloge aktera modernog kapitalističkog društva.

Jedina stvar na kojoj je kreativno sudjelovao David Gilmour je iduća ‘Dogs’, a metafora se odnosi na kapitalističke „pse“ s kravatama oko vrata, čvrstim stiskom ruke, tapšanjem po leđima i svim ostalim lažima u koje uvode malog čovjeka s ciljem dovođenja pojedinca do statusa potpunog porobljavanja i izluđivanja modernim načinom života. Watersovi psi su krvoločni, preskaču „preko leševa“ kako bi došli do cilja i pate od kroničnog manjka empatije i suosjećanja, što se vidi u sljedećim stihovima:

You have to be trusted by the people that you lie to /

So that when they turn their backs on you /

You’ll get the chance to put the knife in.

Nadalje, Roger Waters i David Gilmour na kraju sedamnaestominutne epohe svim „psima“ kuju isti kraj u obliku:

You gotta keep one eye looking over your shoulder 

You know it’s going to get harder, and harder, and harder as you get older 

Yeah, and in the end you’ll pack up, fly down south 

Hide your head in the sand 

Just another sad old man 

All alone and dying of cancer. 

And when you lose control, you’ll reap the harvest you have sown 

And as the fear grows, the bad blood slows and turns to stone 

And it’s too late to lose the weight you used to need to throw around 

So have a good drown, as you go down, all alone 

Dragged down by the stone.

‘Pigs (Three Different Ones)’

Preslušavajući album, vrlo lako se može primijetiti sukob između pasa i svinja i svinja i ovaca i nadasve zastrašujuća hijerarhija u kojoj se svatko od nas i danas može vrlo lako pronaći. „Svinje“ su nemilosrdni vladari i zemljoposjednici kojima je cilj samo vlastiti kapital i briga o samome sebi. Pritom neće poštediti nikoga, pa tako ni sve „ovce“ kojima vladaju i kojima robuju u starom duhu modernog feudalizma. U ovaj rang „životinja“ spadaju i svi današnji političari, predsjednici, premijeri i vođe bilo kojih ideoloških pokreta. U današnjem aktualno političkom svijetu, Waters tijekom svojih nastupa, na aktualnoj turneji Us + Them, prilikom izvođenja ove pjesme prikazuje velike murale Donalda Trumpa na video zidu, ali i prakticira dobar stari običaj letećih svinja koje kruže po publici u obliku balona s mnoštvom ispisanih političkih i anti političkih parola na njima.

Iako je stih: „Hey you Whitehouse, ha ha, charade you are“ originalno posvećen britanskoj konzervativnoj aktivistici Mary Whitehouse, u današnjem svijetu taj stih dobiva potpuno novo značenje, sa svim spomenutim akterima maloprije. A ideologija i ideološki pokreti komplicirana su stvar, pogotovo kada se stvari izmaknu svojoj kontroli i kada ideolog koji upravlja masama (u ovom slučaju „ovcama“) odluči lagati u vlastitu korist, a scenarij je, nažalost, najčešće takve vrste. Ideologija je ta koja nas tjera da iskusimo vlastiti život u određenom smjeru i koja nas tjera da taj „naš“ pogled na svijet je potpuno prirodan. U tim slučajevima, ideologija remeti stvarnost u jednom ili drugom smjeru lažno predstavljajući prirodnim nešto što je, baš suprotno, potpuno umjetno i kontradiktorno. Ako se, pak, prepustimo ideologiji, tada počinjemo živjeti u svijetu iluzija ili, kako se Marksizam odnosio na to, stanju lažne svijesti.

Ponovno puštanje svinje Algie iznad londonske Battersea elektrane (2011.)

Svinje su također i likovi koji su ispod toga svega zapravo dosta tužne osobe, noseći maske po cijele dane i pred raznim masama ljudi koji ih slušaju. No, na kraju dana vjerojatno idu u krevet s laganim osmijehom na licu jer znaju da su si donijeli još podosta financijskih sredstava u vlastiti džep, radeći kontradiktorno od onog prividnog pravila kako bi te „svinje“ morale služiti narodu, a ne narod njima.

‘Sheep’

Album se privodi kraju numerom ‘Sheep’.

What do you get for pretending the danger’s not real 

Meek and obedient you follow the leader 

Down well trodden corridors into the valley of steel 

What a surprise 

A look of terminal shock in your eyes 

Now things are really what they seem 

No, this is no bad dream“,

stihovi su kojima se opisuje glavna karakteristika „ovaca“, a to je slijepa i gluha poslušnost, gdje prate svog vladara bilo kada i bilo gdje, često odvozeći ih u smrt, što fizičku, ali ponajviše mentalnu i psihičku. Ovdje se također može govoriti i o smrti slobode tj. kompletnog nepostojanja iste, kako 70-ih prošloga stoljeća, tako i danas. Brzi gitarski riffovi i epilog situacije polako uvode slušatelja u ono što će biti kraj 40-minutne sage, a nekoliko zadnjih stihova pjesme glase:

Have you heard the news? 

The dogs are dead! 

You better stay home 

And do as you’re told 

Get out of the road if you want to grow old“,

nudeći pojedincu prividan izlaz iz okova, ali ujedno i naredbu koja mu kazuje kako bolje da šuti i „gleda svoja posla“ ako želi nastaviti dalje jer uvijek dođe novi „pas“.

Umjesto zaključka – ‘Pigs on the Wing 2’

‘Animals’ je vrlo kritički nastrojeno umjetničko djelo koje ne gubi na važnosti i relevantnosti ni trunke čak i u današnje vrijeme. Aktualnije je nego ikad i svake nove godine tjera slušatelja sve više u ekstazu traženja istine oko svih nas i ugrađivanja svijesti u glavu kako nije ništa slobodno i kako smo tek male „ovčice“ pod „psima“ i „svinjama“, ali ipak postoji izlaz, barem kako Waters kazuje. Finalna točka emocija na ovom remek djelu je drugi nastavak podijeljene pjesme ‘Pigs on the Wing’ u kojoj Roger Waters šalje poruku kako se treba na kraju svega jednostavno prepustiti svemu i egzistirati kako smo i do sada, ali pritom izbjegavajući utjecaje ranije spomenutih ideologija, izbjegavajući sve ono što nas truje i naći utjehu u mirnoj luci poput ruku životnog partnera – spas u obliku žene pored muškarca. Bivajući tada u braku s Carolyne Christie, spas je našao u njoj, odašiljući svima 40-minutnu poruku mira i sklada s drugom osobom – u trenutku kada sve okolo se raspada i kada je zaklon potrebniji nego ikad. A zaklon je uvijek potreban – pogotovo danas, 40 godina poslije nastanka Floydovih „Životinja“!

Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE