U petak se u Boćarskom domu u Zagrebu održao koncert tribute benda Brit Floyd koji slovi kao jedan od najboljih tribute bendova kultnih Pink Floyda. Bio je to koncert u sklopu svjetske turneje Space and Time Continuum, a Zagreb je nakon Splita bio drugi hrvatski grad u sklopu turneje.

foto: Martina Marić

Zvukovima Signs of Life točno u 20 sati započelo je audio-vizualno putovanje za koje se činilo da nas vodi daleko od samog Boćarskog doma i Zagreba. Uslijedila je Learning to Fly gdje smo po prvi puta mogli čuti vokal basista i pjevača Iana Catella koji je neodoljivo podsjećao na onaj Davida Gilmoura. Treća pjesma bila je legendarna High Hopes u kojoj se sjajnom solažom istaknuo gitarist Damian Darlington. Na opće zadovoljstvo publike nastavilo se u istom tonu uz Shine On You Crazy Diamond (Parts I-V). U prvom dijelu večeri još smo čuli, i to ustaljenim rasporedom, Poles Apart, Us and Them, The Happiest Days of Our Lives, Another Brick in the Wall i posljednje Pigs nakon čega je uslijedila pauza od 20 minuta.

foto: Martina Marić

Bend drugi dio nastupa otvara s Echoes, a dobro raspoložena publika nastavlja uživati u Yet Another Movie, Round and Around i Empty Spaces. Iz sanjivog i svemirskog glazbenog putovanja prizemljava nas živahan ritam pjesme Young Lust upotpunjen s tri ženska prateća vokala. Slijedi One of These Days, Time, a nakon toga se publika usmjerava na desni dio pozornice gdje Angela Cervantes pjeva zahtjevnu The Great Gig in the Sky. Time je sljedećih nekoliko minuta u potpunosti hipnotizirala publiku te značajno doprinijela doživljaju cijelog showa. To su ujedno bili i trenuci u kojima se publika najdulje i najglasnije zahvaljivala.

foto: Martina Marić

Pretposljednje pjesme bile su Money i Comfortably Numb s također dosljednim solom Damiana Darlingtona. Nakon toga, publika je očekivano poželjela još. Bend se vraća na pozornicu, a Edo Scordo na akustičnoj gitari započinje Wish You Were Here. Posljednja pjesma večeri bila je Run Like Hell i nakon višesatnog putovanja, publika se dočekuje na nogama na tlu Boćarskog doma, te više nego zadovoljna odlazi kući. Fantastičnim audio – vizualnim putovanjem publika je zasluženo dobila ono po što je došla, a nedostatak posvećenosti vizualnom dijelu cijelog showa samo je potvrdio nevjerojatno umijeće vizualizacije glazbe i emocija izvornog benda. Dok ne čujemo i ne vidimo bolje, možemo  reći da je Brit Floyd zaista najbolji Pink Floyd tribute bend.