Kada je nedavno povodom objave posljednjeg albuma, izdanja You Want it Darker, legendarni folk-rock kantautor i književnik Leonard Cohen u intervjuu za New Yorker pomalo opraštajnim tonom izjavio kako je spreman umrijeti, malo tko je ozbiljno pomislio da će nam tekuća 2016., godina po svakom parametru za povijesne almanahe po pitanju stope mortaliteta vrsnih glazbenika, nakon Bowiea, Princea i brojnih drugih – naposljetku oduzeti i kanadsku veličinu.

Na veliku žalost, dogodilo se upravo to.

Sudeći po objavi službene facebook stranice glazbenika, u 82. godini života, svijet je napustio jedan od najvećih i najutjecajnijih glazbenika čija se glazbena karijera protezala kroz pet desetljeća.
Uzrok smrti još uvijek nije poznat.

Leonard Cohen rođen je 21. rujna 1934. godine u Montrealu, u židovskoj obitelji. Već od rane mladosti, kod njega se osjećao istančan interes za glazbu i književnost te je po diplomiranju na sveučilištu McGill 1956. godine zaslužio reputaciju talentiranog ali i kontroverznog mladog književnika objavom prve knjige pjesama Let Us Compare Mythologies.

Njegovo stvaralaštvo u prvoj polovici šezdesetih obilježio je uglavnom književni rad, a zbog etiketiranja kanadskih medija njega kao kontroverznog umjetnika zbog revizionističke eksploatacije motiva religije, seksualnosti i politike, odlučuje napustiti Kanadu te se nastanjuje na grčkom otoku Hydra u periodu koji je postao najplodniji po pitanju njegove književnosti.

Otkriven od strane poznatog Columbijinog lovca na talente Johna H. Hammonda, koji je osim Cohena potpisao njegovog antipoda, Boba Dylana, zatim Brucea Springsteena i Arethu Franklin, između ostalih, 1967. započinje njegova glazbena karijera objavom albuma Songs of Leonard Cohen, pod producentskom palicom Johna Simona, na čijoj se tracklisti pronašla hit pjesma Suzanne.

Nakon velikog uspjeha debitantskog albuma, uslijedila je objava albuma Songs from a Room (1969) i Songs of Love and Hate (1971) čiju produkciju potpisuje veliki Bob Johnston. Odmak od minimalizma zamijećen je na albumu iz 1977. pod nazivom Death of a Ladies’ Man kada je surađivao sa notornim producentskim genijalcem – Philom Spectorom, a primjese orijentalnih i mediteranskih zvukova na akustične jazz podloge prakticirao je na albumu Recent Songs iz 1979.

Osamdesete su mu donijele nove uspjehe, budući da je već orvelovske 1984. objavio šesti album Various Positions (u sklopu kojeg se našla megauspješnica Hallelujah) a 1988. je objavio, po mnogima do danas najpopularniji mu album, I’m Your Man.

Nešto raznovrsniji rad u devedesetima popraćen je objavom zbirke izabranih pjesama i poema Stranger Music: Selected Poems and Songs (1993), aktivnijim radom na soundtrackovima pojedinih filmova (Pump Up the Volume, 1991.; Natural Born Killers, 1993; Exotica, 1994) te nešto slabijim glazbenim radom koji se manifestirao kroz samo jedan album u cijelom desetljeću, a to je bio The Future (1992), kojeg karakterizira pesimističniji, mračniji stav obzirom na mnogobrojne ratove i sukobe u svijetu kao i sveopće negativnu političku situaciju.

Početkom novog milenija, nakon gotovo desetogodišnjeg glazbenog hijatusa  objavio je deseti po redu studijski album Ten New Songs (2001), a nakon trogodišnje stanke i Dear Heather (2004). Tekuće desetljeće bilo je iznimno produktivno za vremešnog Cohena kojem su godine do jučer predstavljale samo broj i nisu usporile njegov kreativan rad te je u razdoblju od četiri godine objavio tri albuma – Old Ideas (2012), Popular Problems (2014) i najnoviji te konačni – You Want it Darker.

Priznanja koje je tijekom gotovo 50 godina umjetničke karijere osvojio teško je nabrojati u potpunosti stoga ću navesti samo neke od ključnih:

• Član Rock and Roll Dvorane slavnih (2008)
• Član Dvorane slavnih za kompozitore (2011)
• Član Kanadske Dvorane slavnih za glazbenike (2004)
• Član Kanadske Dvorane slavnih za kompozitore (2005)
• Dobitnik je Grammyja za životno djelo (2010)
• Dobitnik je Glenn Gould nagrade za glazbeni doprinos (2011)
• Dobitnik je Order of Canada počasti, druge najveće civilne počasti u Kanadi (2003).

Čak je dobio i Porina 2010. godine u kategoriji Najbolji strani video program, za live album Live in London (2009).

U životu se nije ženio, a iza sebe je ostavio dvoje djece, sina Adama (r. 1972.) i kćer Lorcu (r. 1974.), nazvanu po jednom od njegovih književnih uzora, španjolskom pjesniku Federicu Garcii Lorci, iz veze sa umjetnicom Suzanne Elrod, a bio je u vezi sa bek vokalisticama kao što su Laura Branigan, Sharon Robinson, Anjani Thomas i Jennifer Warnes, francuskom fotografkinjom Dominique Issermann i glumicom Rebeccom De Mornay.

Unatoč svim vezama i djeci, njegova je najveća muza ostala Norvežanka Marianne Ihlen, koju je upoznao 60ih godina prilikom boravka u Grčkoj, opjevana u pjesmi So Long, Marianne, i koja je svijet napustila 28. srpnja ove godine. Dva dana prije njene smrti, Cohen joj je pisao kako će ubrzo nakon nje i on napustiti svijet – i bijaše u pravu.

Kao čovjek, biće od krvi i mesa, Leonard Cohen je umro 7. studenog. Kao glazbenik, Leonard Cohen besmrtan je član glazbenog Panteona te uz Boba Dylana i Paula Simona najutjecajniji folk-rock glazbenik i tekstopisac još od 60-ih godina, koji je svojim djelovanjem, kako glazbenim tako i poetsko – kompozitorskim, utabao staze za brojne buduće naraštaje velikih kantautora, na prvom mjestu Nicka Cavea, Toma Waitsa, a potom i mnoge druge.

Kao Mixeta, još uvijek mladi glazbeni portal, imali smo sreću susresti se s njim te izvještavati sa njegovog koncerta u Puli (autorica Matea Kovač) 2013. godine i tako se uz njegov zadnji koncert u Hrvatskoj oprostiti od ovog istinskog velikana, kojeg se iznimno cijeni i izvan žanrovskih okvira, što osobno putem ove svojevrsne eulogije kao izraziti glazbofil trenutno, u šest sati ujutro sa oksimoronski otužnim ‘užitkom’, i radim.

Leonard Cohen (21.9.1934. – 7.11.2016.)

FOTO: fanpop.com