Nakon što sam jučer izvještavao o prvom nominalnom danu Outlook festivala OVDJE, u prvom redu govoreći kako uz nekolicinu dobrih nastupa nisam pronašao neki veći razlog za uživanje u line-upu stoga sam uglavnom vrludao stageovima u potrazi za nekom novom, zasad neotkrivenom glazbom.

 

Za razliku od četvrtka, po pitanju headlinera i moje zanimacije za nastupe, sinoć je situacija bila potpuno drukčija.

U pogonu sam bio već oko 18h, a mjesto zločina bila je bina The Beach, koja je, pogađate, smještena na samoj plaži.

Akteri koji su nastupali bili su kanadski trojac, BadBadNotGood, glazbenici originalnog jazz izričaja, a osim standardnih Matthewa Tavaresa na klavijaturama, Chestera Hansona na basu i Alexandera Sowinskog na bubnjevima, koji je uglavnom komunicirao s publikom, dio live nastupa BBNG-a nerijetko je i saksofonist Leland Whitty pa je takav slučaj bio i jučer.

Ovaj trojac iz Toronta slavu je stekao raznim remiksima poznatijih rap pjesama (između ostalih,  pjesama Tylera, the Creatora, Gucci Manea, Freddie Gibbsa etc.) ili suradnjama (u zadnje vrijeme Ghostface Killah, Earl Sweatshirt, Danny Brown, Frank Ocean i dr.) a osim jazza koji su i sinoć vično prezentirali u nastupu nešto intimnije atmosfere i ritmike, svojim rap instrumentalima s razlogom su privukli pažnju hip-hop kreme današnjice.

Inače, momci su već neko vrijeme situirani u Lijepoj našoj obzirom da su nastupili i na netom završenom Dimensions festivalu, svojevrsnom bratskom festivalu Outlooka budući da iza oba stoje isti organizatorski milje.

 

 

Po završetku njihovog nastupa dovršavao sam poslovne zadatke objavom izvještaja, a onda sam se upustio u lagano bezvremensko tumaranje festivalom u iščekivanju slijedećeg nastupa a to je bio onaj od Araabmuzika od 22,30h.

Prije nego što je došao red na samoprozvanog ‘MVP of the MPC’, majstora spomenute ritam mašine, lagano sam popratio nastup francuskog FKJ (French Kiwi Juicea) ali prekratko da bih iznjedrio ikakav poseban generalni dojam.

S druge strane, ime Araabmuzik odavno mi je poznato i to s dobrim razlogom – ovaj američki producent na glasu je kao jedan od inovativnijih u ‘igri’, a nakon vlastitog probitka kroz Dipset i Diplomatse producirajući Jima Jonesa, Cam’rona i Juelza Santanu, dobar glas se proširio sve do Eminema, Buste Rhymesa, Jadakissa i A$AP Rockyja sa kojima je također surađivao.

U zadnje vrijeme sve više je primjetan njegov odmak ka EDM-u koji je i sinoć u velikom omjeru prezentirao publici, nažalost ne toliko kroz vlastiti set nego više kroz puštanjem raznoraznih remiksa stranih aktualnih uspješnica.

 

 

Kada je on završio, red je došao na njegove njujorške kolege iz brooklynškog Flatbusha, dakle riječ je o Flatbush Zombiesima.

Indigo djeca rapa uz bratske Underachieverse, veliki obožavatelji Dragon Balla, pseudoznanosti i new age religioznih premisa ali i Kubrickove Paklene naranče (prilikom nedavne turneje s Underachieversima svi su nosili bijelo kao i glavni lik Alex i njegova banda u filmu), svoj put do zvijezda tražili su kao i većina ne-toliko-afirmiranih repera i grupa u SAD-u – putem mixtapeova.

Zombie Juice, Meechy Darko i producent-reper Erick Arc Elliott sinoć su uz dozu svog poznatog mahnitalnog divljaštva na bini kvalitetno animirali publiku na Outlooku, a setlista je uglavnom činila presjek dosadašnje diskografije.

Za kraj su poručili posjetiteljima ‘Open your fucking minds’, vjerojatno aludirajući na to kako su oni sami doživjeli određene svjetonazorne promjene uz proživljavanje određenih vantjelesnih iskustava budući da su otvoreno poznati po svojim eksperimentima sa halucinogenim drogama kao što su LSD ili psilocibin, sastojak brojnih gljiva.

U svakom slučaju, pomalo ekstravagantni i ekscentrični izvođači nesvakidašnje (ali pristojne) pojave kao i zanimljivo iskustvo, njihov koncert, ostaje žal za propuštenim intervjuem kojeg smo trebali zajednički odraditi, ali bude li sreće, u budućnosti. Flatbush Zombiese u potpunosti izgledaju kao grupa s kojom biste voljeli ući u nekakve opuštene filozofsko-religijske dubioze.

 

 

Slijedeći na redu za nastup, doduše kraći, od nekih 15 minuta, bili su britanski grime veterani, Newham Generalsi.

Kako su nakon njih na redu za svoj koncert bili klika iz Boy Better Know kolektiva, bilo je jasno da nam Footsie i D Double E zapravo predstavljaju uvertiru za show koji nam predstoji.

Otvorili su uz ponajveći benger D Double E-a, Bluku Bluku, a nadalje su izveli još par poznanica koje su mi poznate samo instrumentalno a ne riječima, obzirom da nisam neki pre-natprosječni slušatelj grimea, čak ne u onolikom obujmu u kojem bih volio biti, ali za takve glazbene škole i lekcije Outlook je odlična platforma.

 

 

Kako sam već rekao, poslije njih nastupili su Boy Better Know, kolektiv koji predstavlja najčvršći stup britanskog grimea, ali koji sinoć nažalost nije nastupio u punom sastavu budući da na festival nisu stigli Wiley  (ne znam točan razlog i to je dosta loše od organizacije, obzirom da je Wiley najavljen čak odvojeno od BBK-a) i osnivač JME, tako da su braća Skepta i JME napravili svojevrsnu hrvatsku inverziju ovo ljeto. Naime, na ovogodišnjem Fresh Islandu, Skepta je bio najavljen ali nije uspio doći, pa ga je tada zamijenio JME.

Od ostalih članova, festival su svojim doprinosom počastili Frisco, Shorty, Jammer (koji je bio najveći showman i hypeman grupe) i DJ Maximum, a uz pozdrave onima koji nedostaju, tu i tamo su ih oživotvorili izvedbom njihovih hitova.

Osobno, najiščekivaniji moment bio je izvedba Skeptinog ultimativnog bangera i ovogodišnjeg instant klasika, pjesme Shutdown.

I dočekao sam i to, publika je reagirala u skladu s očekivanjima, raznim moshpitima i sličnim oblicima koncertnog divljanja, što odgovara onom artističkom rageu s kojim je u glavi, vjerujem, Skepta i napravio dotičnu pjesmu. Priča govori o tajnoj policijskoj oznaci 696 koja je označavala namjerne prekide (ili shutdownove) pojedinih grime događaja, a svoju frustraciju Skepta je obznanio na gore spomenut način. Čak je i prilikom londonske live premijere pjesme napravio pravi Shutdown na jednom parkiralištu, a kakva je atmosfera tada bila, možete se uvjeriti na snimci tog londonskog spektakla (VIDEO) kojeg tada policija nije prekidala, unatoč snažnom osiguranju.

Kasnije su se BBK-u na bini pridružili i drugi prisutni grime doajeni koji su svoje nastupe odradili dan ranije, Stormzy te P Money čime smo mogli svjedočiti pravoj all-star grime postavi.

Koliko je taj žanr uzeo sve više maha govori i o tome kada je Kanye West, ponajveća planetarna glazbena zvijezda (ali je diskutabilno koliko je do tog statusa došao zbog glazbe) na dodjeli BRIT Awardsa u veljači pozdravio Skeptu i dio njegovog BBK klana, od kojih su neki zajedno bili dio koreografije za live izvedbu pjesmu All Day, ako se ne varam.

Ali, kao što je bilo sa mnogim stvarima/pojavama koje nadmaše granice britanske pop-kulture i zapute se u osvajanje SAD-a poput svojedobno ekspanzije Beatlesa, Rolling Stonesa ili nekih humorističnih serija (primjerice Alo!Alo!) grimeu kao glazbenom pravcu ništa ne garantira uspjeh kod zahtjevne američke publike gdje je trap i EDM ipak još uvijek dosta cjenjeniji, ali vjerujem da je samo pitanje vremena kada će zbog eventualne suradnje Skepte sa Westom doći do promijene po pitanju toga. Poanta je da je zbog mase Britanaca u Štinjanu vjerojatno najtraženiji glazbeni žanr što mogu potvrdit nerijetke snimke publike kada je britanski kolektiv/label izvodio neke od svojih najpoznatijih stvari.

Još jedan od pokazatelja brzorastuće popularnosti Britanaca primijetio sam i u trenucima kada su Flatbush Zombiesi repali Shutdown i neke poznatije pjesme praktički u glas sa BBK-om dok su bili u photo pitu zajedno sa brojnim akreditiranim gostima.

 

 

Kada su već završili svoj performans pred praktički svojom publikom, Boy Better Know prepustili su mjesto Beenie Manu, legendarnom jamajkanskom dancehall umjetniku i njegovom pratećom družinom, koji je svojim prepoznatljivim veselim stavom i reggae izražajem bacio u trans prisutne zaraznim melodijama i pjesmuljcima, koje su ovaj puta zajednički pjevali i Zombiesi i BBK, što je veliki indirektni hommage za jednog umjetnika.

 

 

Nisam ostao popratiti cijeli nastup Beenie Mana nego sam se zaputio ka ostalim pozornicama, budući da sam ih tijekom sinoćnjeg dana podosta ignorirao, kako se uglavnom sve najvažnije i osobnom ukusu najprimamljivije događalo na The Harbouru.

Nabrzinu sam otišao u kratku izvidnicu na The Garden, gdje je nastupala cijela High Focus klika, a mogu reći da su me u tih 20ak minuta, koliko sam ih pratio, obratili od općenitog dojma koji sam stekao slušajući ih uživo. Njima još uvijek nekako paše takva intimnija, pomalo divljija atmosfera i scenografija nego što su doživjeli nastupajući dan ranije na Harbouru koji je daleko najveća bina.
To zapravo nije bio nastup The Four Owlsa nego konkretno cypher HF-a, budući da su se Fliptrixu, VerbTu, Leaf Dogu i BVA-u prilikom izvedbe pjesama pridružili i Jman, Dirty Dike te Jam Baxter.

 

 

Kasnije su me okolnosti ponovno vratile na glavni stage (dakle, Harbour, da tu činjenicu ne moram više isticati) kada su na njoj nastupali Dub Phizix i Strategy. O spomenutim izvođačima iskreno nemam nekog većeg pojma, više sam se tamo našao radi novopridošlih poznanika, jer smo svi zajedno iščekivali Critical Sound System koji je bio idući na rasporedu i to zbog nastupa austrijskog producent Mefjusa, zajedno sa Kasraom i Emperorom.

Kada su oni već svojom dobro poznatom ‘drambom’ rasplesali još podosta veliku masu okupljenih, potpisnik svakog od ovih redova zaputio se na počinak u potrazi za prijeko potrebnim odmorom pred sutrašnji (današnji) dan i ponovno susret s voljenim Run the Jewelsima.

Čitajte nas i sutra želite li saznati kako je ovaj, ponovni nakon Ljubljane i Flow festivala, rendez vous prošao!
 

 

Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE