„Great expectations“. Velika očekivanja, kako bismo rekli tu kod nas. Ta misao prati svaki koncert bilo kojeg većeg stranog benda koji nastupa kod nas, no samo ih rijetki uspiju ostvariti. No ipak, ponekad se dogodi da neki bend potpuno iznenadi te nadmaši sva očekivanja i da publici noć za pamćenje. Tako je bilo u Tvornici Kulture ove nedjelje, uz THE GASLIGHT ANTHEM koji su podržavali bendovi DEER TICK i BAYSIDE.

Točno na vrijeme, u 19:30 na pozornicu se popeo američki bend Bayside. Iako je na pola sata dugom setu Bayside-a bilo nešto manje ljudi nego ostatak večeri, to bih pripisao prije svega ranom početku koncerta, zajedno s još uvijek prisutnom navikom domaće publike da kasni na koncerte, a nipošto nedostatku kvalitete benda iz Queensa. Tijekom već spomenutih 30 minuta seta, odsvirali su 7 pjesama koje su zvučale odlično. Zvuk je bio vrhunski, a svaki član benda svo je posao odradio baš kako se i očekuje te ne sumnjam da su svirkom u Tvornici stekli neke nove fanove. Naime, već nakon dvije pjesme, u publici je bio sve veći broj ljudi koji su izrazom lica poručivali kako ne slušaju Bayside, ali mogli bi početi. Ostalo je standardno, nekoliko pjesama kao presjek karijere : „Duality“ , „Devotion & Desire“ , „Mona Lisa“ , „Montauk“ i dvije pjesme sa novog albuma „Cult“ : „Stuttering“ i meni omiljena pjesma s novog albuma„Pigsty“.

Nakon Bayside-a i kratke pauze, na pozornicu izlazi Deer Tick. Iskreno, za Deer Tick sam čuo kada su najavljeni kao predgrupa za ovu turneju Gaslight Anthema, ali na kraju njihovog seta nisam ostao razočaran. Nekako mi se čini da je i ostatak publike dijelio moje mišljenje, jer u razgovoru s ljudima nisam našao pravog ljubitelja ovog benda. No ipak, uz nešto veći broj ljudi nego na Bayside-u, glazba koja podsjeća na južnjački rock sa malo elemenata countrya i bluesa koju sviraju momci iz Deer Ticka bila je vrlo dobra uvertira za ostatak večeri. Valja napomenuti da se tijekom njihovog nastupa često pojavljivala mikrofonija koja je donekle srušila ukupan dojam. No dojam na publiku svakako je ostavljen sočnim poljupcem dvojice gitarista te mislim da je baš taj trenutak onaj zbog kojeg će svi prisutni na njihovom setu pamtiti njihov bend, svidjelo im se to ili ne.

Nakon kraće pauze, nešto iza 21h započinje poslastica večeri. Kako to inače biva, uz mrak na pozornici, započinje koncert Gaslight Anthema. Prva pjesma večeri, „Stay Vicious“, inače prva s novoga albuma, probudila je sve prisutne u Tvornici. Pjevač Brian Fallon odmah je nakon prve pjesme rekao „ So here’s how this is going to work“ i objasnio publici način na koji Gaslight održava svoje koncerte. Naime, kao što je i Fallon rekao, Gaslight ne svira bis, već cijeli set svira odjednom, te je publiku savjetovao da ukoliko žele otići po piće ili nešto slično, isto učine tijekom sporih pjesama. Brian je također rekao kako će on učiniti isto ukoliko ožedni. Sljedeća pjesma bila je „’59 Sound“, uz najavu „ This is a song about eating too much pizza. It’s called 59 pounds.“ Osobno mislim da je ovo pjesma koja je stvorila najveće ludilo i na kojoj je publika bila najglasnija i kako je svaka pjesma baš nakon te bila otpjevana u duetu Fallona i cjelokupne publike Tvornice.

Pjevanje baš svake pjesme od strane velike većine publike cijelome je bendu izmamilo velike osmijehe na lica i ne mogu se oteti dojmu da ni oni sami nisu bili svjesni da će u Zagrebu biti toliko dobro primljeni. Dueti su se nastavili : „1,000 Years“, „Handwritten“,“Old White Lincoln“. Sve pjevano kao da cijela Hrvatska sluša samo Gaslight Anthem i ništa drugo. Uslijedio je mali predah uz „Helter Skeleton“ i „Haloween“ kako bi glasnice publike mogle biti odmorne za „Rollin’ and Thumblin’, „Howl“ i „Old Haunts“. Atmosfera – očaravajuća. Tada je uslijedio trenutak večeri. Iako Gaslight ima boljih pjesama, kao i pjevnijih pjesama i sve je tu vrlo jasno, način na koji su bend i publika zajedno izveli „Get Hurt“ bio je naprosto savršen. Naime, oštar kontrast mraku, dimu i laganom početku pjesme dao je refren, čije su početne riječi bile vjerujem najglasniji trenutak cijeloga koncerta. Kombinirali su momci i „War Pigs“ od Black Sabbatha sa svojom „Biloxi Parish“, i odsvirali još mnoge stare i nove pjesme, naravno i dalje kombinirajući sporije poput „Have Mercy“ i „Sweet Morphine“ s veselom ljubavnom „The Diamond Church Street Choir“, novom „Red Violins“, glasnom „Blue Dahlia“ i „1930“, inače pjesmom koju je Fallon napisao za svoju baku koja je imala Alzheimerovu bolest.

Pjesma na koju se odnosi naslov ovog članka, „Great Expectations“ bila je ogoljena do srži. Lagana verzija jedne od najpopularnijih pjesma Gaslighta izazvala je oduševljenje, i tijekom nje je publika preuzela inicijativu i pjevala nekad glasnije i od samog Briana. Iako se koncert približavao kraju, atmosfera se ni u jednom trenutku nije smirivala, a nakon zamjene instrumenata cijela Tvornica pjevala je hit „45“, i primjetilo se kako najbolje prolaze pjesme koje u sebi imaju dijelove za grupno pjevanje u kojima je publika preuzela ulogu back vokala i to odradila vrhunski. Fanove albuma„Sink or Swim“, uz već spomenutu „1930“, bend je oduševio i sa dvije starije pjesme : „We Came to Dance“ i „We’re Getting a Divorce, You Keep the Diner“, iako vjerujem da bi se nakon njih odlično uklopila i „I Could’ve been a Contender“ ili pak „I’da Called You Woody, Joe“, ali što je, tu je. Nakon lagane „She Loves You“ , došlo je vrijeme za „Backseat“, pjesmu kojom inače zatvaraju svaki svoj koncert. Poziv na bis je bio uzaludan te je nakon upaljenih svjetala bilo jasno da je i ovoj bajci došao kraj.

A za kraj ovog osvrta želio bih reći da je ono što je Gaslight Anthem napravio u Tvornici vrijedno svake hvale. Nije važno jeste li fan benda ili ih samo ponekad poslušate, način prezentacije, kvaliteta svirke, ozvučenja i svjetla bila je na razini puno većoj nego što je uobičajeno na ovakvim koncertima. Ono što mi je posebno drago je to da se u moru snimki s njihovih koncerata koje su prisutne na internetu, samo na rijetkima vidi očita sreća na licima Briana i ekipe, kao što je to bilo u Zagrebu. Mišljenja sam da je Gaslight Anthem u velikoj mjeri oduševio Zagreb, ali i da je Zagreb oduševio i iznenadio Gaslight Anthem možda i više. Odlična rasvjeta, primjerena set lista, dosta pjesama s novog albuma, nekoliko sa starog „Sink and Swim“ te nešto više sa „’59 Sound“ i „Handwritten“ bile su dovoljne za svakoga. Osobno mi je nedostajalo nekoliko pjesama da bi bio 100 posto zadovoljan, ali s ovakvom izvedbom, zadovoljan sam 95%.