Prisutnost kao riječ često nije ista i kao definicija jer definicija često nije ista i kao pravo značenje. Kao ono istinsko što je negdje duboko zakopano ispod. Ispod stida. Ispod tuge. Ispod ljubavi. Vjere. Umjetnosti. Riječi koje znače tako puno.

Kako izreći nekome trenutak tko u tom trenutku nije bio? Kako predočiti taj trenutak bez da se u tumačenju tog trenutka u riječima ne stvori neki posve novi trenutak? Onaj tko nije bio na jednoj od slamnatih bala te prohladne kasnoljetne erdutske večeri, na najintimnijem nastupu Gibonnija njegove karijere, nije uhvatio taj trenutak za biti prisutan. No, neki i koji su uhvatili trenutak ne mora značiti da su bili posve prisutni. Večer je, prvenstveno, izuzetno velika jer je nas nekoliko stotina duša imalo priliku sjediti ispred ogromnog glazbenog imena koji inače puni stadione i arene, a sada tu pred nama sjedi, priča pošalice i ogoljava dušu. I kako svaki sloj njegove ljudskosti guli pred našim očima, tako večer postaje sve veća, a riječi koje svi znamo iznova poprimaju neko novo značenje i dubinu.

foto: Igor Miličić (Element media)

Zahvalnost. Poniznost. Dobrota. Ljubav. Prijateljstvo. Riječi su to koje tako često čujemo posvuda da smo već i oglušili na njih. Kao i na glazbu koja je u današnje vrijeme uvelike izgubila svoju umjetničku vrijednost jer je svakodnevno neprekidno prisutna. Pa iskreno, kao i Gibonnijeve neke pjesme koje se svakodnevno odvrte više puta na radijima diljem zemlje i regije. U tramvaju Gibonni. U supermarketu Gibonni. Kod zubara Gibonni. Kao da smo svu ljepotu bacili u pozadinu i shvatili ju zdravo za gotovo, a opet s druge strane kao da smo se toliko navikli na ružno da nam je ista ta ljepota postala luksuz i privilegija. Ponizni smo pred ljepotom jer tako rijetko dolazi. Sjesti ispred tih pjesama u erdutskom vinogradu podsjeti čovjeka zašto su te pjesme velike i duboke. Kao more kojeg Gibo toliko cijeni.

foto: Igor Miličić (Element media)

Negdje iza pola 9 na binu se penju vrhunski prateći glazbenici Nikša Bratoš (gitara), gospodin kojem sam zaboravio ime, a preziva se Wagner (cajon i perkusije), Marko Ramljak na violini, Daria Hodnik Marinković kao vokalistica, Mladen Kosovec na harmonici i klarinetu te Gibonni kao vokal i kao – basist. Da, dobro ste pročitali.

foto: Igor Miličić (Element media)

Sve i počinje porukom oprosta uz ‘Oprosti’, internim zezancijama, pričama prepunim obiteljsko ljubavnih anegdota članova benda te priče kako Gibo baš gušta iznova u svom prvom instrumentu – basu. Kako se vraća svojoj prvoj ljubavi i kako dosta vremena iznova provodi na tom instrumentu, na kojem je ujedno i cijeli koncert odsvirao od početka do kraja. Sve je akustično. Sve je prepuno improvizacije, strašno kvalitetne srčane svirke i prekaljene bendovske kemije na bini. U startu opomene s bine ljudima s telefonima i kamerama, vidi se da Gibo nije taj tip i stalno poziva sve da budu prisutni dušom, a ne kroz objektiv kineskog telefona jer, kako i sam kaže, još nisu uspjeli izumiti kako da kroz taj mali ekran prođe ljudska duša.

foto: Igor Miličić (Element media)

No, što mi to pohodimo? Je li to koncert? Je li to književna tribina? Je li to podcast uživo? Prije svega, to je susret. Susret i zbližavanje svih nas svima nama. Refleksija, poimanje, rasađivanje, duhovnost, inspiracija. Riječi koje puno znače, ali kada si prisutan na tom mjestu susreta znaš što točno znače. Tj. što znače tebi. Značenja ima kao i ljudi. U Erdutu nekoliko stotina (možda i više od tisuću). Gibo i Ivani Šojat, u književnom dijelu susreta, kada se na bini samo razgovaralo između njih dvoje, govori kako mu je drago što svatko sebi interpretira njegove pjesme. U tome je sva ljepota. A o ljepoti se puno pričalo. O ljepoti mediterana, Kölnske katedrale, o tome kako i u prirodnoj ljepoti čovjek može intervenirati ljepotom. A to je tako danas rijetko, gotovo nemoguće, zahvaljujući njuškama koje vode ovaj svijet, a od kojega Gibonni u malom slavonskom mjestu pruža tako potreban zaklon.

foto: Igor Miličić (Element media)

foto: Igor Miličić (Element media)

Kako je večer odmicala sve se manje pričalo između pjesama, a sve se više sviralo. Kada imaš takve glazbenike oko sebe možeš što hoćeš – promijeniti aranžman, odsvirati skroz akustičan set, produžiti bilo koju pjesmu, završiti ju kako želiš, solirati kako hoćeš, izvući iz svake note sve što ta nota može pružiti – tako puno, a sve se to s neprekidnom lakoćom odvijalo ispred nas. Pa i kada se sastavu pridruži i road manager Damir Bačić i kad svemu još doda i tamburicu. Kao da je oduvijek bila dio aranžmana na ‘Činim pravu stvar’. Kada izvede tako moćnu izvedbu pjesme ‘Drvo’ čovjek se ne može ne zapitati kako je moguće da se i u tim godinama može iznjedriti iz sebe na papir takva pjesmetina, takva lirička gromada. Onda shvatiš da ljepota nije prolazna već trajna. Ljepota je tu da ostane, čak i nakon nas. Sve isto stoji i za ‘Udicu’, koja me svaki put obori s nogu. U nastupu koji je trajao oko dva puna sata sve se završilo s bisom i ‘Temperom’. Kasnije je ostao i svakom fanu koji je htio kupiti knjigu uz autogram posvetio nekoliko minuta pažnje, porazgovarao sa svakom osobom uz veliko strpljenje i koncentraciju.

foto: Igor Miličić (Element media)

foto: Igor Miličić (Element media)

Ni hladnoća ni pomaknut datum s prvotnog ni ljudi iza koji su stajali i bezobrazno pričali maltene cijelo vrijeme tijekom nastupa, a pogotovo tijekom književnog razgovora s Ivanom Šojat, nisu nas omeli da uživamo u novom konceptu Gibonnijevih nastupa, prvom od mnogih. I iskreno, kao netko tko ga je više puta gledao i koji ga je gledao i na njegovom zadnjem velikom nastupu u Splitu prošle godine, ovo mi se više sviđa. Sviđa mi se posjednuti Gibo na kojemu se vidi da je ovo nešto što je dugo čekao i u čemu sada gušta na bini svake sekunde. Iako je oduvijek bio svoj, kao da je sada nekako još više svoj. Kao da sada nesmetano priča ono što mu se priča i kritizira ono što mu se kritizira. Kao da se sada izlegao još mudriji leptir u nekoj drugoj fazi umjetnika. I dobro mu stoji to sve, kao i bas u rukama.

foto: Igor Miličić (Element media)

foto: Igor Miličić (Element media)

A mi kao da smo se sinoć suočili s vlastitim strahovima i prigrlili ih. Jer ljepota je ipak ono što pobjeđuje, koliko god mislili da ono suprotno prevladava. Može vladati, neko vrijeme, ali nikada pobijediti. Nit je to vodilja koja nas je prošarala u erdutskom vinogradu i ako je barem promil svatko od nas odnio sa sobom u svijet – znači da je bilo uspješno. Znat će oni koji su bili prisutni.

SET LISTA:

prvi set:
1. Oprosti
2. Lažu fotografije
3. Sreća

interlude:
razgovor na bini s književnicom Ivanom Šojat

drugi set:
4. Divji cvit
5. Nisi više moja bol
6. Libar
7. Tajna vještina
8. Judi, zviri i beštimje
9. Drvo
10. Činim pravu stvar
11. Udica
12. Zlatne godine
13. Cesarica
14. Hodaj

bis:
15. Ispod moga pramca (Tempera)