Kako se Nova Rock festival bližio, ekipa Mixete (treću godinu zaredom) nije mogla mirovati. Iako će neki izvođači poput Offspringa i Perfect Circlea nastupiti samo par dana kasnije u Zagrebu, dobro se zna da je festival suma koja je više od zbroja dijelova. Ogromna polja okružena vjetrenjačama, ispunjena tisućama šatora, odličnom glazbom i energijom – ljeto je moglo početi.

Dan prvi

Nakon nešto više od četiri sata vožnje, stižemo do Austrijske granice s koje se festival već nazire. Dočekao nas je vjetar koji će nas pratiti većinu festivala. Nakon brzinskog postavljanja šatora, i još brže popijenog prvog festivalskog piva, show je mogao početi. Znam da to uvijek napišem, ali gostoljubivost i dobrodošlicu prema novinarskim ekipama na Nova Rock festivalu uvijek daju posebnu dimenziju iskustva i na tome im veliko hvala.

Iako se bendovi krenuli, tradicionalno, nešto nakon podneva prvi bend koji smo uistinu doživjeli bio je Mastodon. Dečki će ostati kao najuvjerljiviji koncert dana sa savršenim miksom odlične energije, žestokog tutnjanja, zdrave doze demonstracije umijeća i žive publike koja je priredila mnoge mosh i circle pitove i redovno crowd surfanje. Posebne pohvale idu ekipi koja je kreirala videozid za nastup koji je bio prilično trippy, baš po mom guštu.

Foto: Mislav Javor

Sljedeći, i možda najzanimljviji nastup dana, koji valja izdvojiti je Tom Morello. Poanajviše iz razloga jer stvarno nisam znao što očekivati od ovog koncerta. Nisam pratio kasniju karijeru Toma, pa nisam bio ni siguran postoji li neka jaka solo karijera. Ono što smo dobili su bile malo obrade, pa komadić pjesme Audioslavea, pa Killing in the Name bez vokala, pa malo jamma sa sinom na stageu, pa … Uistinu se nije znalo što će biti sljedeća stvar, no jedno je jasno – Tom je pokazao impresivne vještine i zanimljiv stil sviranja gitare.

Sljedeći nastup kojem smo bili usitinu dužni posvetiti pažnju bili su Sex Pistolsi, točnije tri petine Pistolsa s Frank Carterom. Carter je danas poznato lice britnaskog punk rock zvuka, koga ste možda gledali na INmusic festivalu kod nas, stoga ne čudi izbor baš njega da predvodi presjek hitova benda. Ipak, dečki iz originalne postave, sada u poznim godinama, nisu pokazali veliku energičnost na nastupu – a pitanje je jesu li to uopće i mogli. Moramo priznati da je teško biti punker sa sedamdeset godina i nemalim iznosom na računu dok pjevate o kraljici koja više nije s nama.

Bili su tu i Kaleo koji je nadmašio očekivanja i imao prekrasan set uz zalazak sunca, Volbeat koji smo nažalost slušali izdaleka, Trivium koji smo nažalost propustili i mnogi drugi koji su napravili ovo itekako dobrim uvodom u festival.

Dan drugi

Sunce je jačalo dok smo šetali po festivalu, uz pivicu i leberkase bez kojeg Nova Rock ne može proći. Malo smo bacili uho na ranije bendove, no jedino nas je Royal Republic zadržao na čitavom setu. Momci iz Švedske sviraju energični rock s naglašenim rockom koji je lako poneo publiku u ples, ili bar unio malo nemira u noge. Osim dobre svirke, dečki su imali odličan nastup kojeg su završili s obradom Battery od Metallice. Iako su mi do sada bili potpuna nepoznanica, preporuke da bacite uho.

Sljedeći bend koji se moralo vidjeti je bio A Perfect Circle, a koji će samo tri dana kasnije nastupiti na Šalati. Iako su i zvuk i bend bili na odličnoj razini, puno bolje su funkcionirali kao samostalan koncert nego na festivalu. Čisto iz razloga jer mi se osobno bilo teško prebaciti iz rokenrol festivalske energije u atmosferu koju je bend polako gradio, a koja je pomalo usporena i mračna. Maynard će uvijek, s pravom, dati prednosti autentičnosti nastupna nego nabrijavanju publike na nekom festivalu.

Foto: Mislav Javor

Bend koji je odnio ptitulu iznenađenja drugog dana za mene je The Pretty Reckless. Bend koji njeguje hard rock zvuk s odličnim ženskim vokalom Taylor Momsen znam od srednje. Iako je to primarno po hitu “Make Me Wanna Die” i još par stvari, jako me zanimalo što će donijeti na pozornicu. U maniri ispunjenja svih očekivanja od dobrog hard rock koncerta, Taylor i ekipa su pokidali od početka do kraja koncerta, a ona je još jednom pokazala koliko je uvjerljiva vokalistica. Ukoliko budu u blizini u budućnosti, rado ću se zaletiti ponovno doživjeti energiju benda s Taylor koja pomalo izgleda kao da ju je Tim Burton kreirao za potrebe filma o rock zvijezdi.

The Offspring je bio glavni headliner koji nas je proveo kroz bogatu diskografiju pred masom koja se činila da nema kraja. Jedan od bendova koji je obilježio moju srednju školu nije mogao odsvirati pjesmu koju nisam znao. Imao sam tu sreću da sam ih gledao u Budimpešti u studenom, što mi je dopustilo da bacim oko i na ranije spomenutu Taylor. Dva dana kasnije nastupit će u Zagrebu, s nažalost istim setom što je samostalni koncert učinio prilično kratkim, no za festival je bio “taman”.

Black Label Society nas je čekao na drugoj pozornici, dok su Dexter i ekipa završavali svoj set. Od suradnje s Ozzyem, do B.L.S. hitova pa do sviranja s novom postavom Pantere, Zakk Wylde s razlogom ostaje ikona žešćeg zvuka današnjice. Ukratko – teški riffovi, lude solo dionice i dobro uigrani bend. Usudio bih se reći da su imali najbolji zvuk na festivalu, a bili su odlična poslastica za ekipu kojima su Offspring i The Cure koji je slijedio nakon bili drugotni. Definitivno jedan od boljih nastupa festivala.

Foto: Mislav Javor

Dan Treći

Počeo je s kišom koja nam je omela sunčane planove i kratkim pljuskom koji nas je privremeno spakirao u šatore prije odlaska pred pozornice, klasično festivalsko iskustvo. Na sreću, sve je to brzo prošlo i popodne smo već šetali po festivalu koji se infraskturno dobro pripremio na potencijalnu kišu i nevrijeme. Prvi bend koji bih izdvojio je Bad Nerves, koji su donijeli dašak dobrog (i mlađeg) punk rock zvuka na ovogodišnje izdanje festivala. U sred dana su nas rasplesali i razbudili nakon dvije vesele noći.

Sljedeći “must see” bend bio je Sepultura koja odnosi nagradu za najveći (i najluđi) mosh pit na festivalu. Bend koji je koji dan ranije oduševio Šalatu, ponavlja isti scenarij na Nova Rocku. Prvi mi je ovo koncert Sepulture, koju nažalost nisam doživio u punom sjaju originalne postave. Ipak, odličnoj metal mašineriji se nije imalo što zamjeriti, a kako se činilo – fanovi se slažu samnom.

Foto: Mislav Javor

Došao je red na ono što su mnogi čekali i Maideni su se popeli na pozornicu. Kako je ovaj nastup bio dio Legacy of the Beast turneje, setlista je bila ispunjena presjekom starijih hitova od kojih neke rijetko imamo prilike čuti uživo. Od prve “Murders in the Rue Morgue” znalo se da će to biti odličan show. Bilo je zanimljivo da su inače bogatu scenografiju zamijenili videozidom, no onim koji je duboko povezan s pjesmama koje se izvode i često “produžetak” pozornice, tako da je to zapravo funkcioniralo jako dobro.

Tijekom koncerta sam dobio dojam kako je Iron Maiden neki mladi bend u usponu koji su došli pokazati što znaju i pri tome osvojiti publiku. Vjerujem kako to prilično dobro prikazuje o kakvom se tu koncertu radi. Hrpetina energije, komunikacije s publikom i besprijekorna svirka (uz odličan zvuk). Publika je energiju benda itekako osjetila i moram reći bila dosta “slobodnija” nego je to slučaj kod dvoranskih nastupa Maidena. Svakih toliko se nalazi neumorni mosh pit, hrpetina ljudi istovremeno plovi po publici kako bi došli do ograde gdje ih zaštitari uzmu u naručje i vrate u vodu. Ponesen svom tom energijom, nisam mogao propustiti priliku da i ja surfam tijekom omiljene “The Number of the Beast”. Trenutak je to koji ću pamtiti i apsolutno najdraži moment festivala.

Poslastica za kraj bio je Sabaton, koji će također dva dana kasnije biti dio metal kaosa u Zagrebu. Ogroman tenk kao podloga za bubnjara, odlična scenografija i ogromne količine potrošenog goriva i vatrometa. Bolje zatvaranje subote teško da smo mogli tražiti. Za nas, koji smo četvrti dan propustili, ovo je ujedno bilo i vatreno zatvaranje festivala za koje nismo mogli poželjeti da prođe bolje.

Foto: Mislav Javor

Ozzy je i dalje s nama

Prošlu godinu je obilježio odlazak jednog od utemeljitelja heavy metala, kralja tame i legende kakva se ne ponavlja, našeg dragog Ozzya Osbournea. Njegov utjecaj na glazbenike današnjice ne može se prenaglasiti, a Nova Rock je potvrdio kako je duh Ozzya i dalje itekako prisutan. Niz bendova mu je na ovaj ili onaj način odao počast. Kod Mastodona smo ga mogli vidjeti na majici bubnjara, Morello je odsvirao “Mr. Crowleya”, The Offspring dijelove “Paranoid” i “Crazy Train”, dok je Skindred odradio dio “War Pigs”. Zakk je pak odsvirao dio hita “No More Tears” i imao sliku Ozzya nad video zidu dobar dio koncerta. Ne mogu vam opisati koliko mi je to prekrasno bilo, možda jer su mi Sabbati (i solo Ozzy) među najdražim bendovima koji su mi obilježili odrastanje, možda činjenica da je to došlo od toliko različitih bendova različitog zvuka, ne znam. Što god da jest, da parafraziram Pam iz Officea, “I feel God (of heavy metal) on this festival tonight“.