Postoji nekoliko tih domaćih glazbenih diva, čiji izričaj i opus mi nije nešto najbliži, računamo li samo njega. No, odzumiramo li malo perspektivu i  sagledamo njihov značaj, dugovječnost, pa čak i moje poznavanje njihovih pjesama zahvaljujući, ako ništa, pasivnom slušanju u nizu najraznolikijih situacija, situacija se drastično mijenja.

Pokojna Gabi Novak, jedna Zdenka Kovačiček, Doris Dragović i – doduše, nešto mi ipak bliža – Josipa Lisac, sve one za mene spadaju u taj Panteon domaćih pop/jazz pjevačica, gledam li one koje sam slušao. Dodajmo tu još Meri Cetinić i Terezu Kesoviju, no mislim da nijednu nisam čekao toliko dugo kao – Jasnu Zlokić. Ima tu nešto i sentimenta, ocu vječno govorimo da je skitnica zbog života prije braka i stopanja po svijetu, ali J-Zlo je za mene oduvijek imala tu auru simpatične ženske gromade, vokalne i ljudske, čiji nastupi su miks koncerta i stand-up komedije. Razlika nije bila ni ovog utorka u Tvornici.

Ultrasimpatična Jasna imala je ponešto za reći između gotovo svake pjesme – i to baš onako, narodski – “što na umu, to na drumu”. Ne znam ponavlja li neke štoseve na više koncerata, ali dok se raja nasmijava, neka je.

Provela nas je J-Zlo kroz svoj opus, dajući mali pozadinski intermezzo oko nekih uspješnica, komično predstavljaju svoj bend – s fokusom na sina – a nerijetko je pozdravljala svoje kolege u publici. Odradila je i jednu Janis Joplin – Me and Bobby McGee. Zanimljivo, Janis je očito izvršila velik utjecaj na domaće dive jer upravo ju je i Zdenka omažirala u Petom kupeu prošle godine. Svojoj velikoj prijateljici Gabi i sinu Matiju, koje oboje izgubismo ove godine; u pravilu cijeloj dinastiji Novak-Dedić, posvetila je pjesmu Nada.

Prelet kroz hitove koji su obilježili karijeru Jasne Zlokić bio je kao presjek života; sve te pjesme povremeno bi mi se vraćale u određenim situacijama. Skitnicu koju pamtim od najranijih dana, Jasna, dakako, izvodi među posljednjima. Evergreeni su to, sve do jedne – Putevima vjetra, Povedi me, Na Obali, Ja sam ti jedini drug… U svakom slučaju, lijepo ih je bilo čuti uživo, pored raspoložene J-Zlo. Kad smo već kod toga, baš sam pred koncert pomislio kakav dijametralno suprotan koncertni tjedan imam – prošlu sam srijedu bio na drone legendama Sunn O))) u Kinu SC, da bi sada gledao Jasnu. Potom sam se sjetio kako nitko nije imao, da ne kažem bizarniju situaciju – kao upravo Jasna Zlokić, kada je 2007. bila predgrupa ni manje ni više nego – 50 Centu. Upravo je tada dobila svoj eponimni nadimak J-Zlo, za koji je veselo rekla da joj je kao drugo ime i da joj je jako drag. Uz konstataciju da je zasjenila i 50 Centa, u što ne sumnjamo.

Veliko je veselje Jasna izazvala najavom novog druženja sa Zagrebom, iduće godine u slično vrijeme ako dobro shvatih. Ponovno pod okriljem B.A.B.A.-e, kao promotora koncerta, uz btw agency.