Da mi je euro za svaki trenutaka kada sam jučer, za vrijeme prisustvovanja koncerta, performansa, rituala u režiji Sunn O))), drone/doom metal legendi iz Seattlea, pomislio kako nipošto ne bih volio doživjeti njihov koncert na lošem LSD-u – pa imao bih četiri, pet eura, recimo…

Vlastiti kriteriji za obilazak koncerata odavno nisu isključivo poznanstvo određenih bendova, albuma, itd. Već je duže vremena, od preseljenja u Zagreb prije sedam godina, možda i glavni kriterij – iskustvo. Sunn O))), bend za kojeg sam znao zbog neobičnog imena i live nastupu, idealan je za tu namjenu. A glazba koji proizvodi ovaj dvojac druida, usuđujem se reći, unatoč ekstremnoj glasnoći koju proizvodi cijeli niz pojačala na pozornici, tjelesno se doživljava koliko i slušno. Te vibracije tijela stvarno dotjeraju čovjeka da bolje upozna vlastitu anatomiju koliko mu interni organi poskaču. Ponešto jesu pomogle slušalice i čepići, do razine podnošljivog, iako je bilo zanimljivo povremeno ih maknuti i osjetiti puninu koncerta… Bilo je i hrabrih boraca jučer – recimo, jedan koji je headbangao cijelo vrijeme u prvom redu – bez ikakve zaštite za uši.

Sunn O))) u Kino SC-u 2025./foto: Milan Šabić

Sam uvod bio im je kao neprekidni skit od 20ak minuta, za koji učeni kolege s drugih portala vele da je od metal benda Venom. Moram priznati, nisam upoznat niti je realno da čovjek bude, pa je stoga dobro da ima od koga i naučiti. Za vrijeme tog uvoda, dim mašine radile su punom parom, pun intended, dočim je stage postao gotovo nevidljiv.

Na pozornici naslagana Sunn pojačala (kojima duguju i ime) su se, uslijed upliva neizmjerne količine pare, činila jako monolitno moćno. I kada su na pozornicu izašli Stephen O’Malley i Greg Anderson, u prepoznatljivim haljama, dobili ste dojam kao da ste oteti negdje na Kavkazu, na nekom brutalističkom space spomeniku, gdje se dvojac Hlista upravo sprema na ritual žrtvovanja vaših ušiju. Kako su parne niti počele izlaziti tik sa stagea, a ne sa strane, imali ste dojam kao da su zatvorske šipke ispred izvođača. U tako ‘odrezanom’ podnožju bine, činilo se kao da dvojac lebdi.

Sunn O))) u Kino SC-u 2025./foto: Milan Šabić

Zanimljivo je to što, ako se dovoljno dobro prepustite atmosferi, na trenutke ćete doživljavati mikro-tripove zbog kojih ćete povremeno uistinu zaboravljati da ste na koncertu, a ne na setu Stalkera od Tarkovskog. Tako nešto nisam siguran da sam ikad, u trijeznom stanju, doživio na ovaj način. Kompletno vizualno iskustvo bilo je na fantastičnoj u oba smisla – i kvalitetnoj i fantastičnoj – razini, a dojmu nije odmogla ni činjenica da ste povremeno mogli primijetiti kako se sa stropa SC-a ljušti boja i pada po ljudima. Nisam tehnički najpripremljenija osoba, ali ispitivanje MTU-a za Kino SC, kao koncertne dvorane, možda ne bi bilo zgorega nakon ovoga koncerta.

Sunn O))) u Kino SC-u 2025./foto: Milan Šabić

Odlazak na WC ili na šank po pivo, ne bi vašoj pratilačkoj namjeri učinio puno nažao – bez brige, čuje ih se u svakom kutku SC-a. Meni je, doduše, osobno žao što sam oboje od toga obavio iako mi je dio mini-questa na koncertu bio bez prekida izdržati do kraja, no po običaju – bešika je imala drukčije namjere… I kad je koncert postupnim utišavanjem glazbe na koncu završio, prolomio se jaki pljesak katarze svih prisutnih. Volio bih znati koji postotak ljudi se, barem u jednom trenutku zapitao: “ma što je meni ovo u srijedu navečer trebalo…”.

Sve u svemu, količina informacija kojima bih glazbeno opisao koncert – najmanje je zapravo uključivala glazbeni input. Jeste, glasnoća, da – ali nusprodukt te ekstremne glasnoće više je razbudio druga osjetila. Jeste, bijah na Swansima na istoj lokaciji prije dvije godine i dojam je sličan, ali ovo je ipak cijeli novi level. A ako kažem da su posljednji puta u Zagrebu bili prije 16g, značit će da su se mnogi u publici ovakvog showa i poželjeli. No, kad smo već kod Swansa – za dva tjedna su u Boogaloou, pa ne časite.

Sunn O))) u Kino SC-u 2025./foto: Milan Šabić