Nakon Vještine 1 i 2, Massimo je počeo polagano graditi današnju masovnu publiku, počevši od albuma Sunce se ponovo rađa iz 2008. godine gdje je iznjedrio hitove Indija, Bilo gdje i Zar više nema nas u duetu s Nenom Belanom, sve do 2011. godine kada je napravio album Dodirni me slučajno i tu nas počastio uspješnicama kao što su Tišina, Iz jednog pogleda i Za jednom kapi čistoga života s Arsenom Dedićem na drugom mikrofonu. Neprestan porast publike, osvajanje brojnih nagrada od kojih su i mnogobrojni Porini uvrstili su Massima na vrh domaće, a i regionalne pop scene.

Igranje s visokom produkcijom u Massimovom slučaju nikada nije bila igra. Glazbenik je to koji sve shvaća ozbiljno s visokom dozom profesionalizma i možda je i karakterno takav, ali njegove pjesme, albumi, koncerti i općeniti pristup publici ne smiju biti nonšalantni ili nedovoljno dobro pristupljeni, sve mora biti svrsishodno i s visokom dozom kvalitete. To je glazbena osobina koja ga je obilježila kao nevjerojatno taktičnog i vještog glazbenika koji se na prvu čini veoma sumoran i ozbiljan, iako, kada ga vidite na nastupu ili u nekim emisijama, intervjuima, simpatičnost i toplina ono je što ćete vidjeti ili doživjeti. Isto tako, s druge strane, logično je da pjesme ili rad nekog glazbenika ne moraju biti onakve kakav je i sam glazbenik, stoga je novi Massimov album 1 dan ljubavi škrinja u kojoj se nalazi vrijednosno blago prepuno ljubavnih spletki i nedovršenih tragičnih završetaka koji su većinom dramatični i emocionalno jaki.

Ovdje se na sve mislilo – produkcijski, album je utančan od strane Nikše Bratoša, Predraga Martinjaka i Ivana Popeskića koji su ponovno u Massimovom timu, glazbeno – vrhunski glazbenici predvođeni su poznatim svjetskim gitaristom na albumu Davidom Rhodesom, tekstualno – Massimo nije autorski sudjelovao, ali je okupio tekstopisce Predraga Martinjaka, Enu Kondić, Amila Loju, Zorana Predina, Arsena Dedića, Dalibora Prochazku i Dadu Pastuovića – Neweru. Tim ljudi koji zasigurno ne može garantirati promašaj napravio je, uz Massimov osebujan duboki vokal, možda ne najbolji njegov album u karijeri, ali svakako još jedan kvalitetan umjetnički pothvat.

(fotografija preuzeta s portala Nacional.hr)

Već smo bili upoznati s velikim hitovima Suze nam stale na put i Ispod nekog drugog neba, pjesme koje su i opravdano postale singlovi jer su uistinu sam vrh albuma, uz još neke osebujne uratke kao što su Slamka spasa, Zemlja zove oblake ili Ostani tu, koja je po meni dosad najatraktivnija i najpozitivnija pjesma na albumu u kojem je pozitivu i sretne ishode nešto teže pronaći. S druge strane, Massimo uvijek ima i neko iznenađenje na albumima i drugačiji tekstualni potez, tako ovdje imamo pjesmu Gdje poljupci krote lava, koja se izdvaja od koncepta albuma zbog posebnog stihovnog identiteta slovenskog glazbenika Zorana Predina, s kojim je Massimo i prije surađivao. Pjesma Pirova pobjeda čak je i uspješnije dočarana u instrumentalnom obliku na kraju albuma, jer takav glazbeni aranžman i upliv raznih instrumenata zaslužuje biti poslušan i bez riječi koje su na neki način zajedno napisali Predrag Martinjak i Massimova supruga.

Jedina zamjerka na albumu je ta što nisam mogao pronaći nekakav veći otklon od prijašnjeg albuma. Jasno, samo tijelo albuma različito je, no unutarnja struktura je veoma slična masovnom pop izričaju prethodnika gdje se tematika pjesama ponavlja samo u drugačijoj kamuflaži, a i sam naslov albuma sugerira na istu, istu i opet istu tematiku koja bi, recimo da takav bude i sljedeći album, mogla otići u blagu monotoniju. Massimo ima nevjerojatan raspon vokala i specifičan izričaj koji, kad bi se opet dogodile pjesme kao Za jednom kapi čistoga života ili Tišina (koja je kod Massima stvorila tople boje), zasigurno bi uživali u novitetima i ne već provjerenim receptom za stvaranje neosporivo kvalitetnih pjesama, a Massimu nije potrebna ni hrabrost ni vještina jer ih već i ima, samo malo pokazivanje spontanosti i otklon od receptiranja. Upravo su zato već spomenuti albumi iz 2008. i 2011. specifični i njegovi najbolji radovi, po meni i bolji od rada u devedesetima i osamdesetima, jer se uputilo na neke glazbene putove koji su izvođaču tada bili nepoznati.

Nije upitno da će i ovaj album osvojiti publiku, kritiku, žiri za nagrade i pridobiti neke nove slušatelje, no dojam bi bio još bolji i svečaniji, uz ovaj već bogati zvuk, da se možda više posvetilo nekom drugačijem pristupu i nekim vedrijim zvukovima. No, ne treba se gledati u pojedinosti koje ne utječu na kvalitetu pjesama, a Massimo će je uvijek imati, što zbog odlične grupe ljudi oko sebe, što zbog vlastitog neumornog koncertnog i stvaralačkog entuzijazma.

1. Ne dam grijehu na tebe

2. Kladim se na nas

3. Pirova pobjeda

4. Zemlja zove oblake

5. 1 dan ljubavi

6. Čuvam te

7. Ispod nekog drugog neba

8. Slamka spasa

9. Suze nam stale na put

10. Ostani tu

11. Gdje poljupci krote lava

12. Pirova pobjeda (instrumental)