Jučer smo u Boogaloou imali priliku slušati kraljeve groovea s raznim prizvucima utkanima u njihov jedinstveni zvuk, nizozemski YĪN YĪN. Bila je to jedna rasplesana nedjeljna večer, onakva kakvu i sami članovi benda vole prizvati svojom glazbom: opuštenu, zavodljivu i punu ritma, kao savršen prijelaz iz vikenda u novi radni tjedan.

Bend nas je ovom prilikom počastio i pjesmama s novog albuma Yatta!, koje su premijerno predstavili publici, a ostatak seta bio je izvrstan presjek starijih favorita i novijeg materijala. Publika je nove stvari prihvatila sjajno, dok je na poznatijim dionicama odmah reagirala oečkivanim oduševljenjem i plesom. Upravo je u tome i bila srž cijelog koncerta, a to je dobra energija, zajebancija, opuštanje i ples u nedjelju navečer, kao da se svi zajedno punimo za radni tjedan koji slijedi.

Posebno je bilo zanimljivo koliko je publika bila povezana s bendom tijekom cijelog nastupa. Nakon nekoliko pjesama uslijedio je toliko dug i snažan pljesak da je i sam bend nakratko zastao, vidljivo iznenađen reakcijom dvorane, uz riječi zahvale. Nije zato čudno što i sami rado ističu koliko vole dolaziti u Hrvatsku, a posebno u Zagreb. Jedno je sigurno, ovo sigurno nije posljednji put da ih gledamo ovdje.

Dodatni šarm večeri dali su i njihovi simpatični komentari između pjesama. Uz Zagreb i zagrebačku publiku, kao jedan od razloga zbog kojih se vole vraćati naveli su i ćevape, otkrivši da su ih već taj dan jeli dva puta. Nakon takve izjave teško je ne zaključiti da ih sljedeći put doista treba dočekati još srdačnije. Bit će red backstage napuniti ćevapima i pivom, samo je vječno pitanje čije ćevape poslužiti.

Koncert je bio koncipiran tako da svaki član benda dobije svoj trenutak za posebno isticanje, i upravo se u tome vidjela snaga YĪN YĪN-a kao live sastava. Svi su dobili prostor da zablistaju, a to nije djelovalo kao puko demonstriranje vještine, nego kao organski dio nastupa. Posebno se istaknuo bubnjar, koji je, iako zamjena za originalnog člana, pokazao da je itekako dorastao zadatku. Njegova solo dionica nije, kako to često bude, otišla udugo. Radije, postala je pravi plesni trenutak u kojem je publika, osim što je bila fascinirana njegovom vještinom, cijelo vrijeme ostala u ritmu i pokretu. Dosta kul.

U jednom trenutku činilo se kao da smo zalutali u soundtrack nekog vesterna, a već u sljedećem kao da smo usred diskoteke iz sedamdesetih. Taj spoj naglašenog beata, psihodelije i istočnjačkih prizvuka (i još puno tog) upravo je ono što YĪN YĪN čini tako posebnima. Njihova glazba djeluje kao blend različitih utjecaja, ali rezultat nije razlomljen ni pretenciozan, nego iznimno zabavna, plesna i živa cjelina koja publiku jednostavno pokreće.

Zato možda i nema previše smisla izdvajati pojedine pjesme, kao što se to često radim u koncertnim osvrtima. YĪN YĪN je bend koji se najbolje doživljava kao cjelina, kroz atmosferu koju stvara od prvog do posljednjeg tona. Bio je ovo još jedan itekako poseban koncert. Na neke koncerte treba samo doći, opustiti se i prepustiti se plesu.