Ovaj vikend obilježio je koncert Clutcha, 1000 Mods-a i Bokasse u Tvornici kulture.

Bio je to četvrti put da je Clutch došao pred zagrebačku publiku, a ponovno su sa sobom doveli zanimljivu ekipu, grčke stoner velikane 1000 Mods i norveški bend Bokassa. Večer je otvorio Bokassa, norveški trio koji sami sebe često opisuju kao stonerpunk. Martina ih je uspjela uloviti kroz naš objektiv, dok sam ja, zbog nešto ranijeg početka, nažalost morao propustiti njihov dio. No, da večer krene odlično potrudili su se 1000mods, čime je Clutch još jednom nastavio praksu da pred zagrebačku publiku dovodi zbilja draga nam imena. Prisjetimo se, na njihovom prošlom zagrebačkom nastupu na istom mjestu otvorio je Green Lung, što im je tada bio prvi koncert u Hrvatskoj, a dio publike, među kojima sam bio i ja, došao je dobrim dijelom upravo zbog njih.

Bokassa, Tvornica Kulture 2025. / foto: Martina Mataković

1000mods nastupili su drugi te večeri, i još jednom potvrdili status koji već godinama imaju kod zagrebačke publike. Tvornica je bila puna već na samom početku njihovog seta, tako da ovo nije bilo nikakvo postepeno zagrijavanje pred polupraznom dvoranom, atmosfera je već bila na visokoj razini. Dečki iz 1000 Mods nikada nisu razočarali pa tako nisu ni ovaj put: sporiji, teški riffovi, odličan zvuk i potpuno opravdano mjesto u srcima domaće publike.

1000mods, Tvornica Kulture 2025. / foto: Martina Mataković

Clutch je, barem iz mog iskustva, uvijek zagarantirano dobar rock provod. Distorzije, pivo, skakanje, ples, pjevanje, pa i šutke, sve to nekako prirodno dođe s njima. Prije godinu dana najavili su turneju koju će posvetiti svom istoimenom albumu iz 1995. godine. Taj album je mnogima kultan i smatra se izdanjem koje je bend odredilo i pripremilo za sve što će uslijediti kasnije. Meni osobno, kao nekome tko više voli njihov kasniji zvuk, taj album nikad nije posebno rezonirao. Nekako mi se činilo da su pjesme s njega slabije u usporedbi s kasnijim uspješnicama benda, ali to je samo moj dojam. Publika koja taj album smatra ključnim dijelom Clutchevog identiteta vidi ga potpuno drukčije.

Kad su u međuvremenu promijenili koncept turneje i odlučili umjesto kompletne izvedbe tog albuma odsvirati presjek svojih najvećih hitova, meni to nije teško palo. Ovaj put su s Clutch albuma, čini mi se, odsvirali samo dvije pjesme, Big News I i Spacegrass, i moram priznati da su uživo zvučale bolje nego u studijskim verzijama. Iako su se time zapravo odmaknuli od originalne ideje turneje, većina setliste bila je sastavljena od pjesama s njihovih dvaju najpoznatijih izdanja, Blast Tyrant i Psychic Warfare (čije slušanje preporučam), što je publika nikako nije zamjerila.

Clutch, Tvornica Kulture 2025. / foto: Martina Mataković

Koncert su otvorili snažno, brzom The Mob Goes Wild, što je odmah naslutilo u kojem će smjeru večer ići. Mob ili ti publika uistinu je podivljala od početka. Nije se čekao nikakav „vrhunac“, nego se atmosfera digla čim je krenuo prvi rif. U prostoru se odmah stvorila kombinacija skakanja, gurkanja i šutke, ali sve u pristojnoj mjeri, taman da nikome ne smeta i da se rock’n’roll fešta može odvijati kako treba.

Za mene je Clutch koncert uvijek ono potpuno opuštanje s pivom u ruci (prije je bila i cigareta, sad je više nema) i onaj osjećaj da ti distorzija prolazi kroz tijelo. To je koncert na koji dođeš pustiti mozak na pašu. A kad se sve to dogodi usred vikenda, gdje većina ljudi dan nakon ne radi, onda ta razina opuštanja ode još jedan korak dalje. Vidjelo se da je publici ovo poslužio kao ventil nakon tjedna, a teško da je postojao bolji soundtrack od tog sporog, južnjačkog rocka koji se izmjenjivao između sporijih i bržih pjesama.

Od klasika posebno su se istaknule Profits of Doom, Cypress Grove, Sucker for the Witch, Quick Death in Texas, X-Ray Visions i Firebirds. Koncert su zatvorili s poznatom The Regulator, nakon čega su se vratili na bis i odsvirali Electric Worry te Fortunate Son, obradu Creedencea koja je lijepo zaokružila cijelu večer.

Clutch, Tvornica Kulture 2025. / foto: Martina Mataković

Iako su imali dva benda prije sebe, počastili su nas s 18 pjesama, što je sasvim solidno. Katkad se dogodi da bendovi skrate set kada imaju dvije predgrupe, pa možda bi s jednom predgrupom ubacili koju pjesmu više, ali iskreno, ovo je bilo sasvim dovoljno za jednu ozbiljnu rock’n’roll feštu. Ispunila je očekivanja, a onima koji su ih gledali prvi put možda je otišla i iznad toga. Meni je ovo bio treći put da ih gledam i svaki put naprave atmosferu koja raspleše, raspjeva i podsjeti zašto su jedan od “najpouzdanijih” live bendova ove vrste. Do sljedećeg puta, živjeli!