Sinoć smo imali prilično jedinstvenu priliku slušati cijeli album W.A.S.P. -a, institucije žestokog zvuka i scenografije iz 80-ih.

Prvi put nakon 21 godinu u Zagrebu, prvi put nakon 2012. godine u Hrvatskoj. Naravno, zadnji put kada su bili se na kraju nisu popeli na pozornicu zbog incidenta s terminima sviranja, Megadethom i Jurasom. Nažalost, ni ovaj koncert nije prošao bez incidenta, iako značajno manjeg, no o tome kasnije.

W.A.S.P. je institucija žestoke glazbe 80-ih i svega što se (tada) povezivalo s glazbom. Sve ono što je plašilo roditelje i odgojno obrazovne ustanove, moglo se prepoznati kod W.A.S.P.-a, u većoj ili manjoj mjeri. Žestoki zvuk, nasilne i seksualne slike u njihovoj glazbi, scenografija i spotovi puni plamena i krvi, sve je to dovelo do statusa jednog od kontroverznijih bendova tog vremena. Onoga protiv kojeg su udruženja roditelja imali puno toga za reći.

W.A.S.P. u Boogaloou 2025./foto: Luka Antunac

Kakav koncert, koncert dobar

Iako će mnogi reći da njihov prvi, istoimeni album iz 1984. nije njihovo (bar produkcijski gledano) najveće ostvarenje, ono ipak nosi dobar komad najvećih uspjeha benda. Tu su “I Wanna Be Somebody”, “L.O.V.E. Machine”, “Sleeping (in the Fire)” i “Tormentor”, za koje će se svi složiti da su neke od najprepoznatljivijih pjesama benda i među prvima koje ćete upaliti nekome ako ih želite upoznati s ovom ekipom iz vremena shock rocka/glama. “Animal (Fuck like the Beast)” se često pripisuje ovom albumu, no ne nalazi se na originalnom izdanju. Uz to, bend ju je prestao izvoditi live nakon što se Blackie (frontman i jedini član originalne postave) okrenuo kršćanstvu.

Sad, preko 40 godina kasnije, pristali su izvesti album u cijelosti i pripremili turneju koja traje 14 mjeseci. Svaka im čast na ovom pothvatu, naročito Blackieu koji je tu od početka. Naravno, pothvat poput ovoga nosio je svoje izazove. Blackie nam je ispričao kako su dugo pregovarali oko toga da album mora biti izveden originalnim redoslijedom. Na kraju su ga dobili pitanjem: “Da se Zeppelini okupe i idu izvesti album IV, hoće li otvoriti s ‘Stairway to Heaven’ ili svirati po redu?”

W.A.S.P. u Boogaloou 2025./foto: Luka Antunac

Tako su otvorili koncert s “I Wanna Be Somebody”, što, ne sumnjam, inače drže pjesmom na samom kraju set liste, odnosno onom koja se izvodi na bisu. Od prve pjesme zvuk je bio dobar, a vokali su bili, usudim se reći, iznenađujuće dobri — do te razine da je ekipa iza nas komentirala kako u pitanju mora biti playback. Osobno nisam to primijetio; moguće da je bilo podebljavanja back vokala po meni, no nije mi se činilo da se radi pretežito o playbacku. Ovako nešto je i rekao sam Blackie u intervjuu iz 2022., gdje je potvrdio da si djelomično pomažu kako bi bili što vjerniji studijskim snimkama.

Cijeli album je zvučao odlično, a prilično raznolika publika vjerno je pratila bend, dodajući još jednu vokalnu sekciju bez prestanka. Nakon izvedbe cijelog albuma, gdje su se izdvojili očiti hitovi koje sam ranije spomenuo, bend se povukao, no ne zadugo. Vratili su se počastiti nas s još par hitova, gdje su “Wild Child” i “Blind in Texas” očekivano ukrali show.

W.A.S.P. u Boogaloou 2025./foto: Luka Antunac

Koji k se događa momenti

Da ne može bez čudnih situacija s W.A.S.P.-om, u Hrvatskoj se opet pokazalo kroz incident na pjesmi Headless Children, ali prije tog je bilo par stvari koje su nas malo ostavile s upitnikom iznad glave.

Satnica izlazi i kaže “20:30 koncert”. Ok, stariji ljudi malo, neka – i bolje da se stignem naspavati za posao. Dodatni postovi “Koncert 20:30, držimo se satnice, dođite na vrijeme, nema kašnjenja”, itd. Došlo pola devet, nema benda. Nema ih dobrih 20 minuta prije početka svirke. U kasnijem razgovoru, kao i što sam pretpostavio, nema veze s organizatorom nego s bendom i njihovom ekipom. Da nije ništa pisalo oko točnosti početka, još bi se tih 20-ak minuta uobičajeno pregrmilo, ali ovdje su već ljudi počeli vikati na pozornicu gledajući što se događa. No, dobro, bend krenuo, krenuo delirij, nitko više ne misli o tome.

“No stage diving“, “No crowdsurfing“, kaže bend zbog naše sigurnosti. S obzirom na gužvu i prosječnu dob posjetitelja, od nekih 35-40 godina, dajem ruku (u vatru) da do toga ne bi ni došlo. Ipak, bilo je čudno dobiti takvu strogu uputu od benda koji je kršio sve moguće socijalne konvencije u svoje vrijeme.

W.A.S.P. u Boogaloou 2025./foto: Luka Antunac (fotografirano bez objektiva)

No, dobro, to je bilo više čudno nego da je neka zamjerka. Ono što je stvarno bilo “Koji kurac”, nema veze ni s bendom, ni s organizatorom, nego s nekolicinom idiota u dvorani. Namjerno koristim izraz idiot, jer prema staroj klasifikaciji IQ rezultata osobe s IQ-om 50–69 nazivale su se moronima, 20–49 imbecilima, a one ispod 20 idiotima. Čisto da shvatite kontekst.

Tijekom antiratne pjesme “The Headless Children“, s istoimenog antiratnog albuma, na videozidu su se prikazivale snimke užasa drugog svjetskog rata, kao i vodećih figura u to vrijeme. Dakle, osim prizora židova u logorima, bili su tu prikazi Hitlera, Musolinija, Churchilla, Staljina i ekipe. Što idiot napravi kad se na videozidu ukaže Hitler? Digne desnicu i drži je tako, ponosno, eto što. Njih 5-10 idiota ponosno drži desnicu u zraku, dok bend kroz pjesmu opisuje bezumlje rata.

Odakle krenuti? Tu razinu ljutnje dugo nisam doživio, došlo mi je da skočim preko 5 ljudi i udarim žlepu po ćelavoj glavi lika starijeg od mene 10 godina, jer, gospodine idiote, “koji vam je”. Shvaćaju li oni uopće što slušaju? Ili su ih doveli u pratnji da ne gledaju doma u zid. Možda shvaćajući da kompleksne kognitivne funkcije nikad neće biti dostižne, neka gledaju bar u šarenu pozornicu. Mogu samo misliti kako je bilo bendu koji gleda to i, pretpostavljam, razmišlja isto što i ja. Vjerojatno im je kroz glavu prošlo: “Gdje smo mi ovo došli u pizdu materinu… Barem smo pri kraju.”

W.A.S.P. u Boogaloou 2025./foto: Luka Antunac

Jednako je porazno što ljudi oko njih nisu reagirali. Kužim, ne ulazi ti se u konflikt i sve to. Ipak, uz sve što se događa u Hrvatskoj u posljednje vrijeme, vjerujem da se na ovakve stvari treba reagirati u kojoj god da se ulozi nalazili. Vjerojatno dio ove ljutnje dolazi i iz toga, jer ne mogu vjerovat da moram gledat ovakav radikalizam u Boogaloo na metal koncertu. Ako ti se diže na Hitlera (pun intended), imaš koncerata gdje ćeš naći istomišljenika, a kako je recentna situacija pokazala, nećeš ni kaznu skupit za takvo ponašanje, pa prošetaj.

Za kraj, stih pjesme Headless Children, pa da svi shvatimo o čemu pjesma govori. E živote, lutalico.

Father come save us from this madness we’re under
God of creation are we blind?
‘Cause some here are slaves that worship guns that spit thunder
The children that you’ve made have lost their minds
This monster that we call the earth is bleeding
‘Cause the children have been left along too long
This thing that we’ve made is fat and feeds on the hate
Of the millions that it’s taught to sing the song

The headless children
The screams that fill the night
The headless children
The madness steals the light