Izdavač: Spona Records

Datum izdavanja: 7.11.2017.

Žanr: post-rock

Trajanje: 40:29

Broj pjesama: 7+1

 

Holographic Human Element je instrumentalni bend koji svira eksperimental i modernu klasiku protkane elementima new agea i progresivnog post-rocka. Vodi nas na jedinstven put uvida u naše vlastite osjećaje.

Bend koji na pitanje: „Odakle dolazite?“ odgovara sa: „Od srca!“ postoji od 2011. godine, ali tek od polovine 2013. godine počinje s nastupima. Nakon samo četiri sporadična pojavljivanja pred publikom, menadžer benda „The Ocean“ ih bira među ponuđenim bendovima za predgrupu na koncertu u sarajevskom Domu mladih, a najveći glazbeni portal u Bosni i Hercegovini, muzickazona.ba ih proglašava najperspektivnijim bendom u narednoj, 2014. godini. Članovi benda su Tihana Martinović (klavijature), Adnan Đonlić (gitare), Ajdin Škulj (bubnjevi). Nakon više od 130 nastupa širom Europe, Holographic Human Element je izdao album prvijenac „Philophobia“. Prvih sedam tema sa albuma su autorski radovi članova benda, dok je pjesma  “Kad rasteš“, obrada pjesme fojničke grupe Puls asfalta. Kako rad Holografika pratim od samog početka, novi album dočekala sam s velikim oduševljenjem. Poslije četiri godine opet su tu.

Odmah na početku In Eternity We are Trapped Together natjerala me da se prebacim u neki paralelni univerzum. Malo repetitivna pjesma s više stilova no jako dobro smiksana, mada je većina njihove glazbe takva. Zadnji dio pjesme dosta podsjeća na Rage Against Humanity. For all the Lost Children prepoznatljiva je po jednostavnoj formi i uvodnom motivu. Klavijatura je puna inspiracije. U daljnjem dijelu dok je dijete plakalo u pozadini čuo se ovisnički zvuk gitare. Drugi dio pjesme je definitivno još bolji. From the Depths of this Valley Shrouded by Mist in the Arms of the Cold Mountain Breeze Hurting Over the Darkest of Forests to the Restless Sea  se predstavlja kao neka mistična priča. Početak lagani, u stilu Metallice. Meni najdraža pjesma, sve mi se svidjelo. Od riffa do ritma i blagog “šuma” koji prati cijelu pjesmu. Možda su malo više forsirali taj riff, ali ne mogu ih kriviti jer je stvarno dobar.

Što nas dovodi do kompozicije You don’t Have to Close your Eyes to Dream my Dear. Ova pjesma ima najviše stilova u sebi od svih pjesama svijeta. Od lagane balade do techna. Iako ljudi misle da se to ne bi moglo pomiješati, ovi ljudi su s ovom pjesmom dokazali drugačije. Refren, odnosno vrhunac pjesme je pravo dobar, jak, uvuče se u svijest… ima ono nešto što ljudima govori “hej, mi nismo došli ovdje da se zajebavamo, već smo došli da deremo guzove”. Sputnik Lost Control nastavlja nas voditi skoro u stanje meditacije. Ovdje se vidi konkretna usklađenost cijelog benda. Ne mislim o tom što nisu pogriješili, već to da im je svaki ton na mjestu i uvijek se zna tko ima glavnu ulogu u pjesmi, svaki instrument je vođa na svoj način. To ne samo u ovoj pjesmi već na cijelom albumu, iako se u ovoj pjesmi najviše osjetio nedostatak bass gitare.

Zato je sljedeća Fragile Existence veoma muzikantna i lijepo sročena, nešto brža u odnosu na njihove ostale pjesme. U ovoj pjesmi glavnu ulogu ima gitarist koji je prešao od lagane balade do metala u roku od nekoliko sekundi, a da se skoro ni ne primijeti. Posljednja Running Away, Reaching For  daje smisao ležanju i uživanju. Posložili odlično sola gitare, bubnjeva i techno dodataka i klavijatura. Kao da su ostavili najbolje za kraj, neku trešnju na vrhu torte. Ali ipak se osjeća jaki nedostatak bass gitare. Jer nema tog techno efekta koji će bass zamijeniti.

Ipak, čekanje se isplatilo, ovi ljudi izgleda znaju što rade. Jaki riffovi su ostavili fantastičan dojam. Iako se osjeti utjecaj nekih bendova, oni to predstave na totalno drukčiji i sebi svojstven način.

 

  1. In Eternity We are Trapped Together
  2. For all the Lost Children
  3. From the Depths of this Valley Shrouded by Mist in the Arms of the Cold Mountain Breeze Hurting Over the Darkest of Forests to the Restless Sea
  4. You don’t Have to Close your Eyes to Dream my Dear
  5. Sputnik Lost Control
  6. Fragile Existence
  7. Running Away, Reaching For
  8. Kad rasteš (Puls asfalta cover)

 

 

92%
92%
Awesome
  • 9.2
  • User Ratings (3 Votes)
    9.9
Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE