Psihodelični kraut-rock trio 10 000 Russos sinoć je imao svoje drugo gostovanje u Zagrebu. Radi se o portugalskom bendu koji iza sebe ima već dva studijska albuma koje su izdali za kultnu etiketu Fuzz Club Records ( Singapore Sling, The Underground Youth, Dead Skeletons, The Myrrors,…).

Zanimljivo je da su svi članovi benda ( Pedro Pestana -gitara, André Couto – bas i João Pimenta – bubnjevi i vokal) zapravo po zanimanju profesori, o čemu će više biti riječi u intervju odmah nakon izvještaja, no ljubav prema glazbi ih je okupila u glazbeni projekt 10 000 Russos te pod tim imenom bend i više nego uspješno širi svoju space-psihodeličnu mantru.

S početkom u točno 22:00 sata bend kreće sa svirkom bez ikakvog uvoda ili pozdravnih riječi. Dečki uzimaju instrumente i space trip koji će trajati točno sat vremena je krenuo. Međutim, putovanje nepoznatim prostranstvima na koje zove glazba 10 Russosa nije tipičan space trip nježnih i uhu ugodnih melodija kakav pruža glazba bendova poput Oresund Space Collective ili rani radovi Porcupine Tree-a. Utjecaj njemačkog krautrocka i bendova kao što su Can, NEU! je evidentan, što će i sam bend potvrditi. Primjećuje se i sličnost s odličnim čileancima Follakzoid, koje smo ove godine imali također imali prilike slušati u Zagrebu, s naglaskom da glazba 10 Russosa u sebi sadrži više noisea. Gotovo trećinu koncerta smo mogli vidjeti gitarista Pedra kako zavaljen na podu se „igra“ raznima gumbićima po pedalama i pritom stvara raznobojne distorzirane efekte.

foto: Vintage/Maria Tangar

foto: Vintage/Maria Tangar

Upečatljiv i zarazan zvuk stvara i bubnjar Joao time da mikrofon prisloni na jednu od činela i tada svaki zamah palicama po čineli dobiva efektan i karakterističan zvuk.
Od pjesama uglavnom su dominarale one s posljednjeg studijskog albuma „Distress Distress“, poput ISM, Radio 1, Tutilitarian, a bila je tu i nova (?) pjesma zgodnog naziva One Second Yugoslavia.

foto: Vintage/Maria Tangar

foto: Vintage/Maria Tangar

Očekivano malobrojna publika ( 30 – 40 posjetitelja) teško da je mogla otići nezadovoljna nakon psihodlične poslastice kojom su nas počastili momci iz Porta. Bez obzira na relativno kratko trajanje koncerta, ( točno sat vremena), bend ni u jednom trenutku nije stao sa svirkom što u kombinaciji s njihovom mantrično bučnom, ali efektnom i zaraznom izvedbom stvara osjećaj vremenske dezorijentiranosti. Iako dečki na pozornici djeluju pomalo distancirano i hladno, taj imidž se savršeno uklapa u njihov pomalo mračan i space-krautovski glazbeni izričaj. Nadamo se i trećem gostovanju ovih portugalskih psych genijalaca koji već sada stvaraju kultni status psych europske, ali i svjetske scene te da će tada zagrebačka publika prepoznati taj glazbeni događaj i doći u nešto većem broju.

Intervju s gitaristom i bubnjarom Joao Pimentom:

1. Za početak, hoćete li se molim vas predstaviti hrvatskoj javnosti. U kojim okolnostima i kada nastaje bend. Koliko sam čuo, na početku karijere u bendu ste bili ti i Pedro samo?
Bend je osnovan prije pet godina između dvoje ljudi koji su bili zasićeni glazbenim biznisom. U terminima ideologije bazirani smo po principu Jugoslavije 70-ih u kontekstu osobnog menadžmenta.

2. Koja je priča oko imena benda?
Ma ništa posebno. Zapravo se radi o zafrkanciji. Kada se izgovara na portugalskom jeziku onda ime benda zvuči poput imena Demis Roussosa, grčkog pjevača. No također znači i 10 000 rusa što zvući vrlo prijeteći.

3. Za mene vaša glazba je nerijetko mračna i pomalo jeziva, ali s druge strane odvodi me na opuštajuće i zabavno psihodelično mantričko putovanje. Kako biste vi opisali vašu glazbu?
Teško mi ju je opisati jer smo previše uključeni u sam proces nastanka iste pa ne znam kako zvuči. Da, naša glazba jest pomalo mračna, ali ne želimo da ona bude jednodimenzionalna. Zapravo je poput imena samog benda koji može imati dva različita konteksta. Istovremeno opasno, ali i zabavno.

4. Otkuda pronalazite inspiraciju za vašu glazbu i tekstove?
Iz svakodnevnog života, ali i iz knjiga koje me inspiriraju. To može biti književnost Zole, obična šetnja ulicom, dokumentarac. Nema nekog pravila zapravo.

5. Postoji li neki određeno glazbeni period ili žanr koji preferirate? Možda neki bendovi iz prošlosti ili neki aktualni bendovi koji vam dođu kao inspiracija za vlastiti glazbeni kreativni proces?
Ako govorim u osobno ime, onda to nije toliko definirano. Mogu slušati Gene Vincenta, a odmah poslije njega Kid Baltana. Obojica su iz 1958 . godine, ali zvuče veoma različito. Jedan je legenda rockabillya, a drugi je pionir elektronske glazbe. Uglavnom volimo različite bendove, no ponajviše nalazimo zajedničko zanimanje za bendove iz krautrock razdoblja, poput Can, NEU! ili La Dusseldorf.

6. Kolika je slušanost vaše glazbe u Portugalu, te u Portu? U intervju za Strange Distortions istaknuli ste nezadovoljstvo političkim i glazbenim okolnostima koje vladaju u Portugalu. Jesu li se stvari promjenile?
Na mjestima u Portu na kojima održavamo koncerte uglavnom popunimo dvorane. Ne možemo se buniti po tom pitanju. U odnosu publika – bend sve funkcionira savršeno. Problem je u sredini: promocija, klubovi,..Ima ih malo i uglavnom mi sami moramo organizirati sve, a to je žalosno za jedan bend koji napuni klubove u svome rodnome gradu. No to uglavnom vrijedi i za ostale bendove.

7. Vaš prvi album „10 Russos“ je snimljen u napuštenoj trgovačkoj kući iz 80-ih. Možete li opisati to iskustvo i kako ste se odlučili na tako nešto?
Mi tamo održavamo probe. Zapravo, svaki bend iz Porta to radi tamo. To je bivši shopping centar koji se zvao Stop Shopping Center koji sada pruža prostorije za vježbanje na mjestima gdje su bili trgovački dućani. Sretni smo s tim prostorom jer nam pruža uvjete za kreaciju. I nije samo prvi album tamo snimljen, drugi također.

8. Kada isključite glazbene instrumente, čime se tada bavite? Postoji li neki hobi ili projekt koji ne uključuje glazbu?
Ja sam bio učitelj povijesti, a i dalje sam zainteresiran za povijest. Gitarist radi sa zvukom u kino dvoranama, a i također održava predavanja. Basist također ima diplomu iz filmske umjetnosti i bio je učitelj na tom polju. Tako da smo zapravo sva trojica profesori, no s obzirom da se radi o slabo plaćenom poslu u Portugalu odlučili smo se za glazbeni pravac, što funkcionira sve dok imamo turneje u trajanju od 2 mjeseca. Teško je, no između putovanja i sviranja nasuprot „vikanja“ na djecu u 9 ujutro, što biste vi izabrali?

9. Ovo je vaše drugo gostovanje u Zagrebu, pamtite li išta značajno s vašeg prvog gostovanja? (AKC Medika, 2016.)
Sjećam se da smo svirali na isti dan kada u Portugalu imamo nacionalni praznik. Tada obilježavamo dan kada smo se riješili fašističkog režima koji je trajao skoro 50 godina. Ali sjećam se da smo uživali u dobroj atmosferi koju je pružala AKC. Lijepo mjesto.

Share.

About Author

Komentari preko Facebook-a

CLOSE
CLOSE