Izvještavaju: Mislav Bartoš i Bruno Koić

„Svi smo mi glasnici / Promukloga glasa“, pjevao je Ripper negdje usred noći s petka na subotu, na početku kolovoza, na jednom malom umjetnom jezeru u Slavoniji. I nedugo nakon toga nestalo je struje i ono što se činilo kao završetak svega bila je tek mračna, ali lijepa okosnica festivala. No, vratimo se na početak. Na četvrtak.

Prvi dan, četvrtak, 3. kolovoza.

Već deseti Ferragosto Jam koji se održava na prostoru Orahovačkog jezera pružio je ove godine svakome po nešto, počevši od raznovrsne palete izvođača pa sve do četiri pozornice na kojima se mogu popratiti raznoliki sadržaji. Bacivši sidro na prostor kampa u četvrtak oko 15 h, prostor oko jezera već je bio skroz popunjen, hladovine odavno zauzete, a temperatura jezera ravna onoj u jacuzziju Bizovačkih toplica s već ugodno oblikovanom flekom na površini, u stilu ulja na vodi. Stroga hladovina, unos abnormalnih količina vode u sebe, pokoje bacanje u jezero i odlazak pod, dalo bi se reći, možda najhladniji tuš na ovim prostorima dalo je izvući razdoblje preko dana, a akcija bi kretala kada se sunce spusti na horizontu. Velike vrućine, koje su prelazile i 40 stupnjeva, bile su najavljene još tjedan dana unaprijed pa se lijepo znalo da nam neće barem biti hladno na jezeru, a ni straha od nikakve oluje nije bilo, kao ni brige za ponovna rušenja pozornica.

Foto: Samir Cerić Kovačević (Ferragosto)

U četvrtak je bio aktivan samo glavni (Piknik) stage, a uvertiru su odradili ekipa iz osječkog benda Debeli Precjednik, s Tinom Kovačićem u dresu kluba Osijek i uvodnom stvari Surrender now. Koca je naglasio i prije samog koncerta da će im satnica biti pomaknuta na 19 h, da će početi na vrijeme i da neće raditi bisove jer moraju stići na utakmicu na Gradskom vrtu u Osijeku. Podrška Osijeku protiv nizozemskog PSV-a bila je očita i pred kraj koncerta kada je u pjesmi Moja su koljena umorna od moljenja, umjesto završnih stihova „Novi dan, novi dan / novi korak, novi dan“, pjevao „Vratio, vratio / Osijek se vratio“. Koca vrlo energičan i dalje, vokal zreliji i prodorniji i po prvi put u nekoliko godina da sam vidio ne baš skroman broj publike na prvom bendu u danu. U „engleskom“ dijelu koncerta izvele su se još i Still breathing, Waste of my time, Drowning, šutke nisu stajale, a prašina koja se dizala sad je već ulazila u sve pore. Završni, „hrvatski“, dio počeli su s novom pjesmom Nema me u apotekama te ujedno najavili i novi album, a sve se privodilo kraju sa Subotom Kićo, nedjeljom Slabinac, Zaboravi, Puška ne ubija ljude, Moja su koljena umorna od moljenja te za finale – zborno pjevanje Farmerskog srca.

Nastupa nakon Debelog Lika Kolorado, ja odlazim na osvježenje i vraćam se na nastup psihodeličnog sastava Pridjevi. I ono što me dočekalo može se podijeliti u dvije krajnosti: bend na pozornici odličan, publika ispred pozornice katastrofalna. Tijekom cijelog nastupa ljudi u publici su pričali, zujali okolo glavama, tanko zapljeskali poslije svake izvedbe i sve je izgledalo poput nekog salonskog koncerta u pozadini na kojeg rijetko tko obraća pažnju. Bend je usviran maksimalno i u svojim pjesmama Ako je, Lucifer i ja, Požuri polako itd. pokazali su pravu čaroliju zvukova obojanih u šareno, baš poput nekih psihoaktivnih trenutaka.

Nakon „uspavane“ rulje na Pridjevima atmosferu su došli prodrmati, i bome su ju prodrmali, momci iz sastava Antenat. Nisam znao što očekivati od nastupa pošto sam bend do sada slušao samo kod kuće na mp3-icama, ali pošto volim reggae i ska đir, znao sam da neće bit nimalo loše. Od trenutka kada se bend popeo na pozornicu do trenutka kada su sišli, skakanje i plesanje nije prestajalo. Toliko energije u jednom frontmenu nisam dugo vidio, osim možda Repetitora i Stillnessa na ovim prostorima. Od pjevanja do skakanja, od udaraljki u rukama do lupanja bongosa, puhačke sekcije i sveukupno osam ljudi na bini – bend je pokazao svoje najjače i najbolje. Ono što je bilo sat vremena koncerta činilo se kao dva i pol po količini energije kroz pjesme poput Oda, Izlet, Danas ima sutra, Početak, Ima nas dovoljno itd.

Foto: Filip Bušić (Ferragosto)

Ljudi je bilo sve više i više kako su sati odmicali na glavnoj pozornici, a redovi na šankovima ove su godine bili puno manji i kraći zahvaljujući novouvedenom sustavu bezgotovinskog plaćanja. Na binu se penje Elemental i ore se jezerom stvari poput Priroda i društvo, Male stvari, Sve je moje tuđe, Iz dana u dan, Goli i bosi itd., a nakon njih binu preuzima jedna od najvećih glazbenih legendi na ovim prostorima.

Momčilo Bajagić – Bajaga svira u ovoj postavi s Instruktorima već 34 godine, kako je to u jednom trenutku rekao gitarist benda. Bajaga dosta šutljiv i povučen na pozornici, a u nerijetkim trenucima i vokalne dionice ponekih pjesama preuzima gitarist s njegove desne strane. Prostor Piknik stagea sad je bio krcat do kraja, a idu pjesme poput Sa druge strane jastuka, Godine prolaze, Dobro jutro, Ako treba da je kraj, Verujem – ne verujem, kultna stvar Kad hodaš na kojoj se upalio i posljednji upaljač u publici i vratio nadu da još nisu mobiteli preuzeli sve. Slijede Dobro jutro džezeri, Strah od vozova, 220 u voltima, Plavi moj safiru i za veliko finale, naravno, Tišina, Ti se ljubiš na tako dobar način i Samo nam je ljubav potrebna. Baš kao što je Josipa Lisac prošle godine bila iznimno iznenađujuća pojava za vidjeti na prostoru Orahovačkog jezera, to je ove godine bio Bajaga. Godine u publici išle su od tinejdžerskih do penzionerskih, ali mlađi uzrasti ipak su bili u većini.

Između bendova išlo se po razna osvježenja. Neki su na osvježenjima ostajali malo duže pa se nisu ni vraćali na koncerte, a bilo je već kasno i u međuvremenu se pročulo da je Osijek savladao PSV s 1:0 kod kuće pa je cijela večer kod većine posjetitelja dobila veće i pijanije značenje. Što je bilo još ljepše je to da je četvrtak na Ferragostu bio započet i završen s Osječanima, pa tako nakon Bajage penje se Kandžija sa svojim Golim Ženama i direktno dolazeći sa stadiona, bez unaprijed odrađene tonske probe, počinju drito u glavu s Nema labavo. Kandžija u dresu NK Osijeka s prezimenom Osjekanović na leđima ne prestaje skakati u pratnji Toxare, izvodeći pjesme poput Duge Kandže, Kruva, masti, paprike, Traktorom me dovezli, limuzinom odvezli, Đuro, Bic, Hž, Donji Miholjac te za sami kraj i odlazak s pozornice maestralno puštanje Neka cijeli ovaj svijet na razglasu. Parti nije stajao pa se cijela ekipa festivala polako prebacivala kod restorana uz jezero, gdje je glazbu do 6 h ujutro vrtio poznati DJ Kneža sa svojim Dance Hard programom. Dočekati jutro uz hitove poput Kad će taj petak Vlatke Pokos – neprocjenjivo.

No, sutra je bio novi dan pa se moralo ponešto i odspavati.

Drugi dan, petak, 4. kolovoza.

Nije najljepša stvar spavati u šatoru na +tko zna kol’ko stupnjeva, ali lokva koja ostane pod vama kad se ustanete je neprocjenjiva. Brzi odlazak pod tuš ili skok u jezero smiri situaciju na nekoliko trenutaka no ne treba dugo vremena da se ponovo počne osjećati znoj po cijelom tijelu. Odlazim kasno popodne na Izštekani (acoustic) stage i hvatam posljednjeg izvođača tog dana – prekrasnu i zanosnu Luce. Luce bi se mogla opisati jednostavno kao hrvatska verzija Adele, a kompletna atmosfera kroz sat vremena koncertnog nastupa izgledala je poput nekog soul / lounge koncerta. Luce je bila u pratnji klavijaturista i tišine u publici koja je sa svih strana gledala koncert otvorenih usta, žmirila i pjevušila.

Foto: Samir Cerić Kovačević (Ferragosto)

Nakon Luce prebacili smo se polako na Piknik Stage gdje će drugi dan festivala otvoriti zagrebački bend Judette. Šteta je što je grupa predvođena Leom Radolfi nastupala pred prilično malobrojnom publikom (što i bude sindrom ferragostovih predvečernjih koncerata), jer bi se u suprotnom veći broj ljudi mogao upoznati s energijom benda i iznimnim vokalnim sposobnostima frontmenice. Nakon što smo čuli pjesme kao što su Voli me, Rio ili U mrak (u originalu izvedena s Johnom iz M.O.R.T.-a), na pozornicu je 20-ak minuta poslije termina stigla pulska grupa NLV.

Nikola, Luka i Vedran glasi skraćenica jedne od najperspektivnijih grupa naše scene, koji su krajem prošle godine objavili veoma hvaljen debitantski album istoimenog naziva. Simpatična Nikol prenijela je pozitivne vibracije na ponešto brojniju publiku, iako i dalje postoji žal što se veći broj nije okupio kako bi čuo što grupa ovakvog potencijala i kalibra ima za prenijeti. 50-ak ljudi uživalo je uz pjesme Sisters Of The Sun, Look Around You ili Bitter, a NLV je očigledno zadovoljan prijemom festivala završio svoj 45-minutni nastup, nakon kojeg je uslijedio bosanskohercegovački glazbenik Laka.

Foto: Filip Bušić (Ferragosto)

Ne pamtim da sam vidio nešto toliko zanimljivo i primamljivo na pozornici kao što je nastup Lake. Čovjek ne da vlada svojim pjesmama i tekstovima nego je i kompletan u potpunosti po pitanju scenskog nastupa. U pratnji benda i svoje sestre Mirele, s kojom je toliko uigran da je svaka sekunda nastupa nalik kazalištu, Laka je kroz sat vremena nastupa pokazao najbolje od sebe. Mogle su se čut stvari poput Pokušaj, Brko, Zec, Vještica na metli, Ja sam moro, Sloboda itd. Vrlo zanimljiv i rijetko osebujan izvođač na ovim prostorima. Šteta što nije bilo više ljudi da se naslušaju kvalitetnih tekstova, dobre glazbe i urnebesnog humora.

A onda nešto, može se vrlo lako nazvati, najglasnije i najenergičnije na ovim prostorima – beogradski Repetitor. Hvatam taj bend uživo zadnje tri godine i svaki puta mi nekim čudom promaknu ili se promaknem ja, ali ovoga puta je već vrag odnio šalu pa sam se što brže sjurio u prostor Piknika kad sam čuo da se nešto glasno zbiva. Boris Vlastelica, Ana-Marija Cupin i Milena Milutinović započinju svoj nastup s Biću bolji, a slijedi i stvar s novog albuma Ako te ikada. Borisu nije dugo trebalo da krene s bacanjem pred ogradu, ležanjem na bini i ostalim akrobacijama po kojima je dosta poznat kao frontmen jednog benda. Nastavlja se sve sa stvarima U pravom trenutku, Suženi snovi, Jataci i – kraj. Ugasio se razglas, ugasilo se svjetlo, ugasilo se sve. Problemi sa strujom su u tom trenutku započeli i cijela večer se počela lomiti na pola. Problemi tišine trajali su otprilike sat vremena i kada smo svi već pomislili kako se Repetitor neće vraćati jer satnica mora ići dalje, na binu se penje trojac i Boris u obraćanju publici govori kako su se samo išli presvući i da se nadaju kako nismo dugo čekali. Drugi set koncerta nastavlja se energičnije nego prvi pa se odmah kreće s Devojke idu u Munchen, Ekspedicija, Crvena, Zli sin, Gde ćeš, Ja, Životinje i za kraj Beskraj. Zahvalivši se publici što su bili večeras prisutni na dva njihova koncerta, bend napušta pozornicu i ostavlja laganu zvonjavu u ušima sveprisutnih. Znam da ovo nije bio najbolji nastup i da je veća čar pogledati ovaj sastav u manjim i intimnijim prostorima, ali mora se priznati da je i ovo bilo vrlo brutalno milovanje instrumenata.

Foto: Samir Cerić Kovačević (Ferragosto)

Prostor je sad već dosta dugo vremena relativno pun, Pips, Chips & Videoclips izlazi na pozornicu u punom sastavu i kada misliš da će odmah krenuti (jer to mi je bio jedan od najiščekivanijih trenutaka festivala), uštimavanje traje dobranih dvadesetak minuta. Ripper već pomalo vidno nezadovoljan na pozornici počinje koncert „in medias res“ s pjesmom Bi li ili ne bi i nastavlja odmah brzinski s Ljeto 85, Plači i negdje kada je Kratka povijest bila na vrhuncu ponovila se scena koja je prepolovila Repetitor. Samo što ovoga puta nije prepolovila Pipse nego zgotovila do kraja. Kao i sve ostale izvođače nakon njih. Nažalost, uz sav trud i napor organizatora, trafostanica koja je crkla u Orahovici nije mogla biti popravljena pa je stoga cijeli koncertni, ali i svjetlosni, program bio otkazan te noći. I što ti preostaje? Sjedit na jezeru s ekipom u mraku i dobro se zabavljati u svakom slučaju jer sjediti i tugovati nema nikakvog smisla. I brzo je došlo jutro i struja više nije bila potrebna, ali je bila itekako popravljena. Stigla je subota.

Treći dan, subota, 5. kolovoza.

Nakon što su posjetitelji festivala (i oni koji su išli na festival i oni koji su se provodili uz jezero) proživjeli noć bez struje, organizacijska ekipa promptno je nastojala riješiti kvar trafostanice te su se već u prijepodnevnim satima oglasili kako će program posljednje večeri ići po planu, iako se nažalost neće moći ubaciti koncerti izvođača koji nisu nastupali noć prije (Pipsi većinu koncerta, Bolesna braća, Mašinko i Bad Copy). Ljepota ovakvog festivala leži u njegovoj spontanosti, pa se unatoč navedenim problemima, grupa kao što je KUKU$ Klan, svejedno zabavila s publikom, izvodeći a capella nastup svojih pjesama, a provodeći ostatak petka i subotnjeg jutra među ljudima na jezeru, vidjelo se kako pozitivne atmosfere i dalje nije nedostajalo, unatoč tome što je cijeli festival doslovno bio ‘mrak’.

Izštekani stage zadnji je dan pripremio kantautoricu Irenu Žilić, Domagoja Šimeka, pjevača bendova She Loves Pablo i Muscle Tribe of Danger and Excellence, a umjesto najavljenih Lady Jelene i Zdenke Kovačiček (zdravstveni razlozi), nastupali su Pas Ibrice Jusića i The Marshmallow Notebooks. Prava je šteta što je festival pogodila viša sila pa tako nismo imali prilike poslušati Bolesnu braću noć prije ili legendu kao što je Zdenka Kovačiček, no dostojne zamjene svakako su učinile Izštekani stage punim posjetitelja koji su vruće subotnje popodne odlučili umjesto oko jezera provesti u hladu, sjedeći na travi i slušajući raznorazne izvođače.

Piknik Stage krenuo je s grupom Fajrunt nešto oko 19 sati, no zbog logističkih poteškoća, propustilo se pogledati njihov i nastup grupe The Yellow Buzz.  Zagrebački kantautor Miki Solus započeo je s repertoarom oko pola 9, a s njegovom glazbom festivalska ekipa imala se prilike upoznati i prošle godine. Glazbenik kojega se ili voli ili baš i ne, Miki je odradio veoma interesantan nastup u sjedećem položaju pred sve većim mnoštvom, a njegove osebujne stihove su, na vlastito iznenađenje, prisutni popratili prilično dobro. Nakon karizmatičnog Mikija na pozornicu se penje riječki rock sastav Jonathan.

Foto: Samir Cerić Kovačević (Ferragosto)

Nastup ovih sada već dobro poznatih Riječana alternativnoj sceni s guštom se očekivao, znao sam da neće biti mjesta razočarenju ni u kojem segmentu, od produkcije, instrumentalne i vokalne izvedbe, pa sve do energičnosti i prenošenja emocija. Jonathan je prošarao kroz svoja dva albuma Bliss i To Love…, pa smo tako mogli čuti pjesme Maggie, Pictures, Battles, The School ili Try To Get Even, na čije je izvedbe publika reagirala očekivano odlično. Nakon jednog od boljih nastupa na cijelom festivalu, uslijedila je srpska punk-rock grupa Six Pack, koji su također bili jedno od očekivanijih imena 10. Ferragosta.

Jedna od najmoćnijih punk-rock grupa ovih prostora, koja je većini osnovnoškolki i srednjoškolki prošlog desetljeća bila ‘G-točka’ i neprestani materijal za sve prve ljubavi/prekide, a vjerojatno u nemalom broju i muškoj populaciji, praši koncerte od 1994. godine i to se moglo dobro primijetiti na ovom koncertu. Publiku nisu štedjeli svojih najvećih hitova, pa su odlučili napraviti svojevrstan best of za hrvatsku publiku, izvedbom pjesama Crveni makovi, Olovke izlomljenog srca, Nekako najviše me boliš ti, Fabrička greška ili Poslednja kap. Masa prisutnih ostala je kako bi ispratila goste iz Srbije do samog kraja, a nakon njih na pozornicu se popeo ‘Man with the red guitar’, gospon’ Neno Belan, no ovoga puta sa svojom iskonskom grupom Đavoli.

Foto: Samir Cerić Kovačević (Ferragosto)

Iako je dostatan broj publike očekivao i neke od novijih Belanovih uspješnica, osebujni kantautor odlučio nas je u potpunosti upoznati s repertoarom svog nekadašnjeg splitskog sastava, no unatoč tome nije se izgubilo mjesta za hitove poput Stojim na kantunu, Bambina, Pričaj mi o ljubavi, Rock galama ili na samom kraju Ivona. Kao da smo sudjelovali u klupskom programu ‘Sviraj stare’, tako je zvučao i Belan sa svojim bendom, gdje im se kao gost pridružio i poznati hrvatski saksofonist Jakša Jordes. Iako na nekim dijelovima malo uspavanija (kad su pjesme bile ponešto anonimnije), publika je ipak zdušno ispratila većinu đavolskih stvari i prepoznala (možda bolje za reći potvrdila) Belanov talent i vještinu prenošenja dobrih vibracija.

Za sam kraj subote, a i cijelog festivala, organizatori su pripremili nastup osječkog rap dvojca Krankšvester, ovoga puta u suradnji s beogradskom repericom Sajsi MC. Prva na binu izašla je Sajsi sa svojom sestrom Tijanom, a nizala su svoje uspješnice kao što su Antifa kučke, Papa, Dobacuju na ulici, Nadrkano hodanje, Došla sam da dam, a na pjesmama Sasha Grey i Liz Taylor pridružili su se i Sett i 3ki Stil. Atmosfera je već bila očekivano na visokoj razini, a Švesteri su rokali svoje hitove Disko rak, Majko zovi dilera, Sotona, Kru’ti ili Za benbare i saundsisteme, da bi pri kraju izveli i svoj posljednji hit Gaber. Informacija je to koju sam čuo, a ne i doživio, budući da sam se pred kraj Švesterovog nastupa uputio prema DJ Stageu da još na trenutak uhvatim Filipa Motovunskog i Sikyja.

Foto: Samir Cerić Kovačević (Ferragosto)

Mislim da je sve već uvelike rečeno – jubilarni 10. Ferragosto Jam pružio je nezaboravan provod 15-ak tisuća prisutnih te su se unatoč tehničkim poteškoćama i gubitku struje (stvar koja je pomalo nevjerojatna za doživjeti), izborili za još jedno ljeto kao jedna od najpoželjnijih kopnenih festivalskih destinacija. Festival je za kampiranje dušu dao (ako niste previše osjetljivi na buku, strmine i jutarnje sunce), sanitarni čvor ostao je jedna od festivalskih boljki, a glazbeni program iz godine u godinu nastavlja impresionirati. Nadam se da će sljedeće godine konačno nastupati Bad Copy, Pipsi, Mašinko i Bolesna braća kako bismo i njihov nastup ‘u rupi’ konačno mogli doživjeti.

„Čini se da sam umoran / Izgubljena vojska“, pjevao je Ripper negdje usred noći s petka na subotu, na početku kolovoza, na jednom malom umjetnom jezeru u Slavoniji. I mora se priznat da je lijep to umor i da je ugodan taj promukli glas jer uspomene koje su ostale i ljudi s kojima se provodilo vrijeme su zauvijek. I svi smo nakon svakog novog Ferragosta iznutra još glasniji i hoćemo još i odjava do iduće godine.