Album koji je krajem 2015. godine izašao za Miner Records, a objavljen je na Internetu godinu i nešto mjeseci prije, ‘Iza Ogledala’ najnoviji je projekt beogradskog Oresta. Orest je bend nastao 2008. godine, no tek su nakon šestogodišnjeg rada i djelovanja odlučili samostalno objaviti album prvijenac, sve dok nije došla izdavačka kuća, za potrebe fizičkog izdanja i bolje promocije.

Što se tiče zvuka, Orest se doista može s puno metal i rock bendova poistovjetiti. Sve uzore koje su naveli u svojoj biografiji mogu se čuti u raznolikim pjesmama, široko gledanih kao heavy, a uže gledanih kao eksperimentalne thrash metal stvari. Iz trenutka u trenutak, pomislit ćete kako u jednom trenutku slušate čisti hard rock bend, no kada se pojavi pjevačev growl i kada se distorzija pojača, Orest se vraća svom bazičnom žanru. Ukratko – što smo dobili od prvog nosača zvuka, s logističke i glazbene strane?

S one pripravne i fizičke strane, CD je obogaćen tekstovima pjesama gdje na poleđini prve strane piše: „Dobro došao, putniče“…čime nas s nelošim front coverom gdje vidimo ženu kako se nalazi pored velikog ogledala koje pokazuje neku drugu stvarnost, uvode u preslušavanje albuma. Odmah se valja osvrnuti na najveću boljku cijelog albuma, koja me je nažalost pratila sve do samoga kraja, a to su napisani stihovi. Svaka pohvala ide bendu što su odlučili svoj metal izraz pokazati na materinjem jeziku i tako ostati dosljedni i srpskom jeziku, putem kojeg se također mogu napisati veoma lijepi i kompleksni stihovi, no ovdje nekakvu suštinu i uživanje za pisanjem stihova nisam doživio. Osoba koja kaže kako metal glazba ne mora imati previše pametne stihove automatski pljuje po svojoj glazbi koju stvara ili sluša, jer niti jedna glazba, osim one ambijentalne i instrumentalne, ne može tako lako proći, a da nema iole smislene tekstove koji imaju svoju glavu i rep, ne nužno poetsku vrijednost, ali treba služiti kao medij koji će poruku prenijeti slušatelju ili ga barem na trenutak zaustaviti i tražiti ga da se udubi eventualno malo dublje u poantu pjesme. Isto tako, ne može se pisanje stihova za metal glazbu shvatiti previše lako. Nije dovoljno uključiti riječi ‘rat, ‘crvi’, ‘krv’, ‘oružje’, ‘tamna strana’, ‘demoni’, spojiti ih u neke duže lajne i tako sve opravdati dobrom svirkom. Upravo mi se čini kao da sam na takvu situaciju naišao na albumu ‘Iza Ogledala’ – premalo konceptualnosti u tekstovima, a previše nabadanja i traženja nekakvog zaključka na kraju svake numere.

Dok mi je uvijek drago čuti nama bliži i razumniji, te zahtjevniji jezik, toliko mi je sada žao što neke dijelove u pjesmama Alkohol, Organe mi daj ili u Heroin nisam čuo na engleskom jeziku, budući da u growlerskom stilu pjevanja zvuče prilično plastično i nedokazno da se uhvati bit pjesme. Imajući tu privilegiju da dobijem CD s tekstovima, mogu savršeno dobro iščitati što se u kojoj pjesmi otpjevalo, budući da se growl tehnikom gutaju mnogi slogovi te se tako neki dijelovi veoma teško mogu razaznati, što je u nekim situacijama i bolje. Tako da, ukoliko upalite neku od pjesama s albuma bez gledanja u mogući tekst, pjesmu nećete previše ni shvatiti, ali učinit će vam se dobrom, budući da je svirka ta koja je spasila potpuni dojam albuma.

Tehnički, dečki praše izvanserijski. U potpunoj, ali potpunoj suprotnosti od napisanih tekstova, svirački je bend veoma utančan, potpun i dinamički i harmonijski te se ne boje eksperimentirati s raznoraznim zvukovima kako bi album sve više nastojao izlaziti iz nekog kalupa. Uistinu, gotovo sve pjesme s albuma instrumentalno su bogate i veoma ugodne za slušati, bilo da je riječ o sporijoj rock numeri ili o žestokim i nabrijanim melodijama. Svirka je ono što je napravilo potpuni kontrast od stihova, kao da se prvo smislila kompozicija pjesama, a tek onda nekakav tekst koji bi nastojao popuniti motiv odsvirane priče. Pjevač Bojan Kovačević dobro se snalazi i u clean i u growl dijelovima, gdje nastoji razgovjetno pjevati tekstove i tako što autentičnije zvučati. Posvećujući se sve više slušanju melodije i ritma, pred kraj albuma izgubio sam nekakav loš utisak o tekstovima i nastojao sam tražiti pozitivne strane u njima, stoga mi se Kap sa neba tekstualno doimala kao najzrelije napisana numera. Gotovo sve pjesme govore o melankoliji, depresiji zatrovanoj pesimističnošću i ispunjavanjem crne kronike ovisnicima o heroinu, ubojicama, alkoholičarima te mentalno nestabilnim ljudima, iako sam primijetio česte upotrebe termina Raja i nekakvog nedefiniranog oblika vjerovanja u pjesmi Vernik. Postoji i kratak uvod u pjesmu Ogledalo, a zove se Iza Ogledala, koji kroz poluminutni gradacijski monolog nagovještava tematiku sljedeće pjesme, što je taman poslužilo i kao kratko prelamanje albuma i vraćanje mogućeg izostanka interesa slušatelja.

Ne mogu se oteti dojmu kako ekipa iz benda nije mogla dati malo više pažnje pisanju kvalitetnijih stihova, a instrumentalno su brutalno dobri te odlično međusobno koaliraju. Veliki kontrast natjerao me da smanjim sveukupan dojam o albumu, budući da mi je napisani materijal u preslušavanjima albuma veoma bitna , a možda i najbitnija stavka. Bilo bi super kada bi dečki svoj već pristojan staž u sviranju posvetili i potrazi za nekakvim tekstopiscem ili da zajedno porade na tematikama i na slaganjima nešto kompleksnijih rima, uvjeren sam da bi tada privukli i više publike, jer sve polazi od neprestanog usavršavanja i vježbe. Završna riječ – Orest je napravio tehnički i svirački dobar album, ali koji sadrži jedan, za mene veliki nedostatak.

1. Alkohol

2. Organe mi daj

3. Srce

4. Moj život je mala greška

5. Strah

6. Heroin

7. Iza Ogledala

8. Ogledalo

9. Vernik

10. Kap sa neba